PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Jasno je, valjda, i zadnjem laiku da je prožetost sporta i politike ključna za opstanak i jednih i drugih, jasno je da bez dobre volje i trijezne glave lokalnih političara nema ni sportskog uspjeha. A bez bučne zahvale sportskih uspješnika, bez panegirika na račun „šire društvene zajednice“ teško će i politika doživjeti izborni procvat.
Tako je oduvijek, nekad manje, nekad više, politika i sport išli su ruku pod ruku, ali gotovo u pravilu bilo je tu i zrno dostojanstva. Nitko nikad nije spominjao mostarskog gradonačelnika kad je Velež polučivao stanovite uspjehe, pojma nismo imali da je Đuka Prilika na čelu Dinama ‘82, slavili smo Ćiru i Zajeca. Pojma nemamo tko je „drmao“ Splitom i okolicom kad je Tomislav Ivić harao sa svemirskim Hajdukom. Slavio se Vahidin Musemić, Antić, Vujović, Pašić, Jozić, a ne gradonačelnik Sarajeva.Moglo bi se nabrajat do sutra.Đ
E, u slučaju Izviđača, rukometnog šampiona Bosne i Hercegovine, svu čast i slavu prepustili su predsjedniku stranke HDZ Draganu Čoviću, došavši mu na (ili pod) noge u stranački ured u Mostaru. A red stvari trebao je biti obrnut: Član predsjedništva BiH Dragan Čović trebao je doći, s darovima ili bez njih, u prostorije Izviđača u Gradskoj dvorani, raspitati se kako klub funkcionira, od kada, malo mu „pročešljat“ povijest, čestitati igračima, stručnom stožeru i upravi na zavidnom sportskom rezultatu…
Međutim, to se nije dogodilo. Put stranačke „kuće slavnih“ poletjelo je vodstvo Izviđača, sa simboličnim darovima u rukama, usiljenim pozdravima i umilnim osmjesima. A do jučer su, isti ti, za sve sportske nepravde i nedaće optuživali upravo Čovića i njegove člankolisce. Izviđač kojega je uz izuzetan sportski talent krasilo i sportsko dostojanstvo, predao je, eto, na srebrnom pladnju, i zadnje ostatke ponosa i mladenačke prčevitosti.
Ali, kad su već navrli put Mostara, logičnije bi bilo da ih je primio Božo Ljubić, predsjednik nečega u HNS-u, jer taj plazavi dežmek svojom pojavom, stasom i glasom, svojom nekonzistentnošću i pripuzništvom puno bolje konvenira ljubuškim deputatima od Čovića. Koji je nedvosmisleno uspjeh ljubuških rukometaša sveo pod stranački uspjeh. Ako i jest tako, to se javno ne manifestira.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.