Stariji ljubitelji nogometa, ne samo u Hrvatskoj, znaju tko je Ljubo Španjol. Jedan od najuspješnijih i najsposobnijih nogometnih radnika na ovim prostorima.
Sedamdesetih i osamdesetih godina slagao je i doveo u Europu čak dvije momčadi. Rijeku i Vojvodinu. S Rijekom je osvojio dva jugoslovenska kupa, a s Tonkom Vukušićem je udarao temelje šampionske Vojvodine.
Španjol ima 92 godine. Zdravlje ga dobro služi. Memorija još bolje. Do u detalje prepričava kako je svojevremeno sedamdesetih iz Beograda doveo Slobodana Ćosića i tako je krenulo stvaranje klupske administracije NK Rijeka. Pričao je o utakmicama s Realom, te kako je bilo “nemoralnih” ponuda. Čuveni je Real bio spreman za “nagodbu”, odnosno kupovinu nekih igrača Rijeke, samo da osiguraju plasman dalje. Do transfera nije došlo, ali je Real prošao “na mišiće”…
Prijeratni igrači, oni koji su dočekali i iskoristili pravo da prije 28.godine odu u inozemstvo, mogli bi Ljubi barem rođendan čestitati.
Malo je poznato da je Španjol, s Antom Raosom, tuzlanskim privrednikom i tadašnjim čelnikom Slobode, promijenio nogometni propis. Koji je profesionalcima iz jugoslovenske lige branio da prije 28.godine karijeru nastavljaju van zemlje. Praktički potkraj karijere dobili su “slobodu” da mogu nešto zaraditi izvan Jugoslavije.
Još je puno novina i progresivnih ideja realizirao u tadašnjem Nogometnom savezu Jugoslavije, čiji je bio dopredsjednik i predsjednik Udruženja prvoligaša.
Trebalo bi vremena i prostora nabrojati sve pozitivne stvari koje je uradio za Rijeku i Hrvatsku.
Osim kao nogometni vizionar Španjol je bio graditelj. Godinama je bio na čelu tada moćne tvrtke Adria gradnja. Koja je u ono “ružno” vrijeme upošljavala 17.000 djelatnika. Gradila je Rijeku, Kvarner, Istru, Dalmaciju, ali i van Hrvatske. Između ostalih, Adrija je izgradila titogradski stadion NK Budućnost.
Ljubo je bio autoritet u nogometnim krugovima. Dva “maršalova” kupa su podvig, ako se zna da su trofeji bili rezervirani za “veliku četvorku”.
Jedini je sportski radnik onog vremena, koji je prešao iz jednog u drugi klub. Iz Rijeke je stigao u Vojvodinu, koja će, s “malim” Mihajlovićem, Šapurićem, Jokanovićem, Marićem, te iskusnim Šestićem.., brzo postati jugoslovenski prvak.
Kada smo dogovarali intervju željeli smo to uraditi što bliže njegova doma. Pretpostavili smo da s 92.godine jedva se spusti ispred stana…
” Nema problema… Doći ću gdje god kažete. Ja vozim… Može u Hiltonu, ali nisam siguran da ćete naći parking. Nađimo se u Preluci, tu ima fin kafić i dobra hladovina”- predložio je Španjol.
Bio sam iznenađen vidjevši ga nakon tridesetak godina. Samo s kojom kilom manje. Uvijek nasmijan. Došao je s Perom Mataijom, dugogodišnjim frendom i nogometnim zaljubljenikom.
I tako smo više od sata pričali o Rijeci, Miljanu, o Mamiću… Ispričao nam je Ljubo kako je protekao njegov susret s Nikolajem Čaušeskuom, tadašnjim diktatorom Rumunjske. Otkrio je kako je Čaušeskua iz lože otjerao Safet Sušić…
“Nakon trećeg Safetovog gola, Čaušesku se pokupio i napustio stadion…
Kompletan intervju za Sportske.ba pogledajte u video prilogu.
@sportske.ba Ekskluzivni intervju sa Ljubom Španjolom. @sportske.ba #sportske #sportskeba #ljubospanjol
Sportske.ba