Izgradnja Južne tribine stadiona Grbavica započela je uz velika obećanja, jasne rokove i naglašenu važnost projekta za klub i grad. U trenutku potpisivanja ugovora i početka radova javnosti je komunicirano da je rok za izvođenje 200 kalendarskih dana. Danas, više od sedam mjeseci kasnije, taj rok je premašen.
Protokom 218 dana od zvaničnog početka projekta, postaje jasno da dinamika radova ne prati ono što je ugovorom predviđeno. Kašnjenja se pravdaju „nepredviđenim okolnostima“, ali činjenica ostaje ista – tribina nije završena u roku, a posljedice tog kašnjenja ne snose svi jednako.
U Članu 6. – Rokovi izvođenja radova i garancije, ugovor jasno definiše:
„Rok za završetak radova je 200 kalendarskih dana od dana uvođenja Izvođača u posao, a prema usvojenom dinamičkom planu.“
Isti član predviđa mogućnost produženja roka, ali isključivo pod određenim uslovima:
„Ugovoreni rok završetka radova produžava se u slučaju neotklonjivih smetnji ili više sile, čije postojanje se utvrđuje u skladu sa članom 14. ovog Ugovora.“
Međutim, suština problema nije u samom broju dana koji su protekli, niti se kašnjenje od dvadesetak dana samo po sebi može smatrati alarmantnim, naročito ako postoje opravdani razlozi. Ono što opravdano zabrinjava jeste faza u kojoj se projekat trenutno nalazi. Radovi na bušenju i betoniranju šipova, čiji je završetak potvrđen krajem decembra, predstavljaju tek temeljnu fazu izgradnje. Nakon nje slijedi glavni i najobimniji dio posla: izrada nosive konstrukcije, tribina, pratećih prostora, instalacija i završnih radova – faza u kojoj projekti ovakvog obima ulaze u najintenzivniji i vremenski najzahtjevniji period.
U prilogu vam dostavljamo i slike ugovora.

Najveću štetu u međuvremenu trpi FK Željezničar. Nezavršena južna tribina direktno utiče na funkcionalnost stadiona, kapacitet gledališta i raspored navijača. Zbog zatvorenog juga, značajan broj navijača premješten je na istočnu tribinu, čime se smanjuje prodaja karata na dijelu stadiona koji inače generiše najveći prihod. Klub time gubi značajna sredstva na svakoj domaćoj utakmici – gubitak koji se ne mjeri u simbolici, već u konkretnim finansijskim iznosima.
Osim finansijske štete, klub trpi i organizacione probleme: smanjeni kapacitet, lošije iskustvo za navijače, ograničene mogućnosti za međunarodne utakmice i narušenu sportsku svakodnevnicu. Svako dalje usporavanje ili produžavanje radova direktno produžava period u kojem klub funkcioniše u otežanim uslovima, bez mogućnosti da koristi stadion u punom kapacitetu.
Posebno zabrinjava činjenica da se, uprkos probijanju rokova, odgovornost ne reflektuje jasno kroz ugovorne mehanizme. Dok se radovi produžavaju, klub ostaje taoc situacije u kojoj nema stvarni uticaj na dinamiku projekta, ali snosi najveći teret njegovih posljedica.
Izgradnja tribine trebala je donijeti iskorak. Umjesto toga, produžavanje radova proizvodi štetu klubu, frustraciju navijača i ostavlja otvoreno pitanje: ko snosi odgovornost kada se ugovoreni rokovi ne poštuju?












