Na današnji dan (1. septembar) se navršava 24 godine od prvog zvaničnog nastupa nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nije veliki jubilej, nije za slavlje, ali je izuzetno značajan i vrijedan spomena.
U nastavku prenosimo odlomak iz knjige “Od Tirane do Marakane” u kojem se govori o utakmici sa Helenima i anegdotama vezanim za taj period.
Revanš utakmica sa Albanijom, prva međudržavna, odigrana je na Bilinom polju u Zenici. Leo Kapić ugostio je reprezentativce u “Domu pisaca”. Ona je upamćena po nesvakidašnjem debiju dvojice Zeničana: Mirsada Hibića i Nermina Šabića. Prvi je došao iz Splita, povrijeđen, odigrao minutu, a potom mjesto ustupio Admiru Sušiću. Šabića su novinari sa zeničkog betona gdje je igrao sa rajom u naselju Crkvice, doveli Muzuroviću, te je tako neplanirano debitovao. Meč je završio bez golova, a Suadu Katani je Irfan Kreho, urednik “Avaza”, uručio priznanje kao najboljem igraču utakmice. Tu veče je naše i albanske igrače u hotelu “Internacional” pjesmom oduševljavao Elvir Baljić.
Nakon remija sa Albanijom, Muzurović je pravio spisak za Grčku. Omerović, Šabanović, Begić, Hibić, Jašarević, Šabić, Glavaš, Bolić, Baljić, Katana, Šašivarević, Duro, Smajić, Kodro, Turković… I Pintul je bio u igri. Sve to polijetanja aviona za Kalamatu. Na put će krenuti i Mirza Varešanović, kojeg je Ahmed Pašalić sa Naletilićem prodao grčkom Olympijakosu u kojem je trener bio Duško Bajević, a igrao je i Refik Šabanadžović.
Autobusom se išlo do Splita, potom avionom do Kalamate. “Pola autobusa” se dobro nakresalo do Splita. Na aerodromu, vojnom, ne traže nam vize. Što sve iznenađuje. Doček je prijateljski. Putovao je ko je tog dana u Sarajevu bio slobodan. Profesori, privrednici, lokalni đilkoši, novinari…
U hotelu dobro i loše raspoloženje se mijenja iz sata u sat. Novinari, koje je predvodio Drago Moldovan, bard sportskog bh. novinarstva, šef dopisništva SN u Sarajevu, našli su se u velikim problemima. Nema pisaćih mašina. O loptopima tad niko nije ni sanjao. Tek nakon višesatne potrage dolazi dragocjena mašina. Ali, ništa. Slova su na grčkom. Raspoloženje popravlja dolazak Duška Bajevića. Donosi smokve i informacije o sustavu grčke repreentacije.
Duro povrijeđen i uvrijeđen
Na posljednjem treningu nema Ibrahima Dure. Koji je saznao da nije u početnoj postavi, te se naglo povrijedio. Autobus čeka, Muzurović je nervozan. Selektor šalje dr. Ismeta Arslanagića po duru.
– Ibro kaže da je povrijeđen, referira dr. Cico Arslanagić. Noć uoči utakmice, u hotelu svadba. Dernek do zore. Selektor je organizovao “referendum”. Bira se novi kapiten. Samo su dva prava kandidata: Baždarević i Kodro. Prvi je na zalasku karijere, a drugi zvijezda Barcelone. Tijesnu povredu odnosi Meša. Navodno su glasali i maser, doktor, ekonom…
Kao da se to odrazilo na Kodrinu igru, kojeg će selektor najviše “nalijepiti”. Ni Meša nije izlazio iz centralnog kruga. Nakon utakmice, upravo Meša čita lekciju saigračima. U ime kolega, zamoslio sam Baždarevića da za novinare odredi dvojicu igrača za “press”.
– Ne vidim ja ovdje igrača, veli Baždarević i stavlja se sa Muzurovićem novinarima na raspolaganje. Selektor je ljut, pogotovo na mene.
– Tebi smeta što nema Sejada Halilovića, brani se i bespotrebno ljuti “dajdža”.
Bracin bijeg iz Španije i debi u Pirgosu
Džemaludin Mušović je danonoćno bio na telefonu i na vezi sa čelnicima Hamburga. Hamburg je na pripreme u Španiju poveo Hasana Salihamidžića. Muše je bio uporan. Zivkao, slao faksove, u Hamburg, u Španiju, Jablanicu…
– Ako Hasan ne dođe u Grčku, obavijestit ću UEFA-u i FIFA-u. Morate ga pustiti, prijetio je sankcijama Mušović.
I upalilo je. Braco debitira. Ali za mladi tim. Nerko Hadžiahmetović je selektor. Braco se bori da u postavi bude i prijatelj mu iz Jablanice Vedran Pelić. Bio je najbolji u Pirgosu, gdje su naši minimalni poraženi. Kao što će Muzurović sa Komara pozvati Teljigovića, tako je i direktor Mušović, još u Pirgosu, Salihamidžiću najavio debi u A reprezentaciji. Tako je i bilo. Braco je u Pirgosu jedan jedini put igrao za mlade. Zajedno sa Gušom, Joldićem, Smailagićem, Hošićem, Gogalićem, Uščuplićem, Granovom, Ćenanom, Karalićem, Mešanovićem, Kavazovićem… Lahnulo je i Nerki i Hasanu. I Muzuroviću. Preko noći je dobio klasnog igrača.
“Korejanac” među Ljiljanima
Svi smo pod naponom. Vraćamo se kući, avionom do Splita, potom autobusom do Sarajeva. Dok odmaramo u Bugojnu, dočekuje nas žestok komentar Sabahudina Topalbećirevića koji je ‘poderao’ selektora. Nudi rješenje.
– Selektor mora pozvati Amira Teljigovića. Najbolji je igrač, strijelac, stranac u Koreji…, argumentira Baho. U hotelu, u stožeru se raspituju ko je sad taj. Znao sam da je već tada, u restoranu ili motelu Komar, mjesec dana do utakmice, Teljigović prvi dobio poziv.
Tako je i bilo. Dobili smo još jednog “starca”. Pored Omerovića, Glavaša, Smajića, došao je i Teljigović. Kao adut za Hrvatsku. Bio je nešto mršaviji od Muzurovića.
GRČKA – BOSNA I HERCEGOVINA 3:0
Kvalifikacije za SP 1998 (01.09.1996.) Kalamata, Sudija: Gunter Benko (Austrija). 1:0 Ouzounidis 41’, 2:0 Apostolakis 77’, 3:0 Nikolaidis 84’.
GRČKA: Atmatidis, Apostolakis, Kasapis, Ouzounidis, Kalicakis, Dabizas, Zagorakis, Donis (od 46. minuta Aleksandris), Vryzas (od 34. minuta Batista), Tsartas (od 76. minuta Franceskos), Nikolaidis. Selektor: Kostas Polichroniou.
BOSNA I HERCEGOVINA: F. Omerović, Šabić, Glavaš, Konjić, Katana, Begić (od 68. minuta Varešanović), Smajić (od 65. minuta Šašivarević), Baždarević, Kodro, Bolić (od 60. minuta Musić), Baljić. Selektor: Fuad Muzurović.
Iz knjige “Od Tirane do Marakane” autora Sinana Sinanovića