Hobi, strast, ljubav prema “beznačajnim” sitnicama nekada nekome može promijeniti život. I zato nikad nemojte se odreći strasti i ljubavi prema “sitnicama”. Baš te sitnice nekada i nekome život znače.
Admir Kaltat i Haris Čengić, bosanskohercegovački gastarbajteri, naša raja, rivali i najbolji bh.ambasadori svojom gestom nisu promijenili SVIJET, ali jesu SVIJEST. Svijest kod običnog čovjeka. Posramili su političare, bezoosjećajne koji samo “štekaju” i ne vide svijet oko sebe.
Kaltak i Čengić su imali svoje hobije, strasti, ljubavi… Oni su kolekcionari metalnih značkica. Jedan vapa,j koje svakodnevno srećemo po društvenim mreźama, za pomoć bolesnom dječaku, pokrenuo je Bosance i Hercegovce širom svijeta. Značke, potom dresovi i drugi suveniri ujedinili su dijasporu i ljude koji źive i BiH, ali i raju i sportiste iz cijelog svijeta.
“Ja vam ne mogu dočarati taj osjećaj, tu sreću, olakšanje kada nam je javljeno da smo sakupili traženi iznos za Muhamedovo liječenje”- priča u svojoj ispovijesti Admir Kaltak.
Od njega i “Čenge” je sve krenulo. Za sve su “krive” njihove značke i njihova “bolesna” i dječačka strast za sitnicama. Koje nekome život znače.
Kaltak i Čenga su obični, jednostavni ljudi, najreprezentativniji predstavni Bosanca i Hercegovca u svijetu. Koji pored mali milion obaveza na poslu; na bauštelu, u birou, misle i brinu o Muhamedu, Aleksandru, Ajli, Arslanu, Dalal… Rade ono što je posao države, politike, i onih kojima je to posao. To bi im trebala biti glavna briga. Srećom da su junaci naše priče na vrijeme shvatili da političari “brinu” o narodu samo tokom izborne kampanje.
“Nekako smo se Čenga i ja upoznali i mijenjali značkice. Ja sam navijač Želje, a on “mrtvi pitar”. Imao sam značkica i drugih klubova. Našli smo se na kafi. Odmah smo dogovorili akciju. Ja sam mu ispričao šta mi je namjera. Željeli smo da napravimo senzaciju, koja je nakon nekog vremena bila realnost, a ne fantazija. Čenga mi predloži da on animira svoju, a ja svoju raju po društvenim mrežama. I tako je krenulo”- priča za Sportske Kaltak, inicijator velike humane akcije za pomoć Muhamedu Taliću i drugoj djeci.
Zvali su, pisali, moljakali, kucali na sva vrata…Kao i uvjek nije išlo glatko.
“Problem je što svi godinama mole naše igrače. Traže dresove za svoju djecu ili prijatelje. Nije lahko ni igračima. Zovu ih znani i neznani, a naši Zmajevi sudjeluju u svim humanim akcijama. Jedna poruka sve je pokrenula. Zamolio sam, a opet na Čenginu sugestiju, da s idejom upoznam bh.novinara Sinana Sinanovića. Da za našu akciju pokloni neki dres i objavi na svom profilu. Tako sam uradio. Već drugu večer potres. Revolucija. Sve je “gorilo”. Bili smo zatrpani hiljadama poruka iz cijelog svijeta. Radovao sam, plakao od sreće, znojio se i do ranih jutarnjih sati primao i slao poruke, adrese, skenirao, slikao…
Admir je shvatio da akcija traži tim ljudi. Uključio je kompletnu porodicu, brojne prijatelje, a onda je ekipirao svoj “dream team” u kojem su: Čenga, zatim Mensur Seferović, Amel Nesimović, Šeki Oraščanin, Haris Dubica, Admir Karabeg.
Krenula je aukcija dresova. Svima dostupna. Transparentno do svakog detalja.
“Znali smo da se treba sakupiti blizu pola miliona maraka. Kako bi Muhamed bio prebačen na liječenje u Francusku. Dobijalo smo svaki dan na hiljade poruka, sugestija, razne vrste podrške… Svi smo bili jedan veliki pokret u misiji spašavanja bolesnog dječaka. Odmah smo dobili podršku DHL i mnogih dobrih ljudi širom svijeta. Muhamed nas je sve ujedinio i pokrenuo. Ne trebam ni govoriti kako su na aukciji išli dresovi Džeke, Pjanića, Ibričića, Ibiševića, Begovića, Šunjića, Kolašinca, Jajala.. Uz nas su od početka bili vjerni BHF, zatim Ljuti Krajišnici, Manijaci, Hordaši, Robijaši, Red Army, Fukare, Zmajevi… Ma, svi. Ibrini, Dźekini, Miretovi, Vedini dresovi dostizali su cijene od po nekoliko stotina eura. Bilo je takmičenje ko će više ponuditi na aukciji a sve za pomoć Muhamedu. Posebno je bilo zadovoljstvo pratiti aukciju jer se raja tu družila… Svaki dres je bio važan, ali su dresovi koje je ustupio Mirza Varešanović imali su također veliki težinu jer su ih odmah “kaparisali”…
Admir je proširio krug prijatelja. Profil je bio premali da primi sve. Mobilni telefon nije se gasio, a njegov profesionalni posao je bio vrlo zahtjevan. Srećom Admir je imao uigran tim koji je danonoćno radio.
“Vrlo mi je nezahvalno nabrajati ljude jer ću nekoga, mnoge nesvjesno izostaviti. Neka mi oproste. Svi smo mi jedan veliki i uigran tim i složna porodica. Evo moram pomenuti Armina Čizu, Srđana Šiljića i njegovog oca, velike “željevce”, zatim Armina Čizu, Kenana i Lejlu Grabovicu, Emira Huremovića, Mirzu Rekića, Alena Ramića, Carlosa Maia Jui Jitsu Graz… Puno je naše raje koja je pomagala i pomaže” naglašava Kaltak.
