Životni put Zlatka Tripića teško bi se mogao svesti samo na priču o fudbalu. Iza kapitena Vikinga i jednog od najprepoznatljivijih igrača norveškog prvenstva stoji porodična priča obilježena ratom, odlaskom u nepoznato, teškim odrastanjem i godinama dokazivanja. Danas njegovo prezime pjevaju tribine u Stavangeru, iako je upravo zbog tog prezimena kao dječak prolazio kroz neke od najtežih trenutaka.
Tripić je rođen u Rijeci, a njegovi roditelji porijeklom su iz Bosne i Hercegovine. Još dok je bio beba, porodica je zbog rata napustila Hrvatsku i novi život potražila u Norveškoj. Početak nije bio jednostavan. Stigli su praktično bez ičega, u sredinu čiji jezik nisu govorili i čiju kulturu nisu poznavali.
Zlatko je godinama kasnije pričao koliko ga je upravo iskustvo njegovih roditelja oblikovalo. Posebno pamti požrtvovanost oca, koji je mnogo radio kako bi porodici omogućio normalan život. Ako bi djeci nešto nedostajalo, bio je spreman odreći se vlastitih stvari kako bi njima bilo bolje. Upravo je u njemu Tripić pronašao uzor kakav i sam želi biti svojoj djeci.
Koliko mu očinstvo znači pokazao je i u jednoj gotovo filmskoj situaciji. Dok se Viking pripremao u Portugalu, dobio je vijest da je njegovoj supruzi pukao vodenjak. Nije mnogo razmišljao. Pronašao je taksi i krenuo na približno 280 kilometara dugo putovanje od Algarvea prema aerodromu u Lisabonu, nakon čega ga je čekao još višesatni put do Norveške. Nakon ukupno 14 sati putovanja uspio je stići na vrijeme kako bi prisustvovao rođenju prvog sina Luke.
Prezime kojeg se nekada stidio danas pjeva cijeli stadion
Odrastanje u norveškom Lyngdalu ostavilo je i bolne uspomene. Kao dječak Tripić je bio žrtva vršnjačkog nasilja, a jedan od razloga bilo je njegovo strano prezime. Školske prozivke stvarale su mu nelagodu jer je znao da će neko njegovo prezime namjerno pogrešno izgovoriti, dok su ga stariji učenici znali čekati tokom odmora kako bi ga zadirkivali.
Godinama kasnije dogodio se potpuni preokret.
Prezime koje je nekada pokušavao sakriti postalo je njegov zaštitni znak. Navijači Vikinga danas ga izgovaraju i pjevaju s tribina kao znak poštovanja prema čovjeku koji je postao simbol njihovog kluba. Tripić zato posebno ističe ponos koji osjeća kada predstavlja svoju porodicu. Ono što mu je u djetinjstvu donosilo neugodu danas je neraskidivo povezano s njegovim najvećim uspjesima.
Njegov privatni život također je dobro poznat norveškoj javnosti. Supruga Anette Hovland uspješna je modna influencerica koju na Instagramu prati više od 90 hiljada ljudi. Zanimljivo, uprkos njenoj velikoj popularnosti na društvenim mrežama, Anette tvrdi da u Stavangeru ljudi češće prepoznaju Zlatka. Otkrila je i jednu njegovu manje poznatu stranu – kapiten Vikinga voli fotografiju i veoma se dobro snalazi iza objektiva.
Solskjær, Njemačka i težak pad u noćnom klubu
Tripićev put prema profesionalnom fudbalu vodio ga je preko Tonstada i Egersunda sve do Moldea. Upravo je tamo napravio veliki korak u karijeri. Pod vodstvom Olea Gunnara Solskjæra bio je dio ekipe koja je dva puta uzastopno osvojila norveško prvenstvo, a stigao je i do trofeja u Kupu.
Nakon posudbi u Fredrikstadu i Startu odlučio je okušati se u fudbalu izvan Norveške te je potpisao za njemački Greuther Fürth.
Boravak u Njemačkoj ostao mu je zapamćen i po ozbiljnom incidentu koji nije imao veze s fudbalskim terenom. Tokom izlaska u Nürnbergu pao je s jednog sprata diskoteke, s visine između tri i četiri metra. Policija je iste večeri intervenirala zbog tučnjave u objektu, ali prema tadašnjim informacijama Tripić u sukobu nije učestvovao. Posljedice pada ipak su bile ozbiljne – zadobio je povrede glave i kičme.
Poslije Njemačke okušao se i u Moldaviji. Njegova epizoda u Sheriffu nije dugo trajala, ali je i tamo stigao do trofeja. Osvojio je moldavsko prvenstvo, a sa Sheriffom je prošao i kvalifikacije za Evropsku ligu.
Dolazak u Viking promijenio je sve
Prava fudbalska bajka Zlatka Tripića ipak počinje njegovim dolaskom u Stavanger.
Kada je potpisao za tadašnjeg drugoligaša Viking, vjerovatno ni sam nije mogao pretpostaviti koliko će taj klub obilježiti njegov život. Uslijedio je period tokom kojeg se od važnog igrača pretvorio u jednog od najvećih simbola kluba.
Njegov put s Vikingom nakratko je prekinula avantura u turskom Göztepeu, gdje je proveo sezonu i po. Povratak u Stavanger, međutim, samo je dodatno učvrstio njegovu vezu s klubom i navijačima.
Jedan od prvih velikih trenutaka dogodio se 2019. godine, kada je kao kapiten predvodio Viking do osvajanja Norveškog kupa. S vremenom je njegov utjecaj postajao sve veći, a 2024. godine dobio je i veliko individualno priznanje – proglašen je najboljim igračem norveške Eliteserien lige.
Potom je stigao uspjeh koji je njegovo ime dodatno učvrstio u historiji Vikinga. Kao kapiten predvodio je ekipu do titule prvaka Norveške, trofeja na koji je klub čekao čak 34 godine.
Zbog svega što je napravio, Tripić u Stavangeru više nije samo fudbaler. Postao je jedan od ljudi s kojima navijači poistovjećuju klub.
Povreda kakvu fudbaleri rijetko dožive
A u njegovoj karijeri nije nedostajalo ni neobičnih epizoda.
Na utakmici protiv Kristiansunda pojavio se sa zavijenim prstima, zbog čega su se mnogi pitali šta mu se dogodilo. Objašnjenje je bilo mnogo jednostavnije, ali i bizarnije nego što se očekivalo. Nije stradao u duelu, na treningu ili u teretani – povrijedio se kod kuće dok je mijenjao posteljinu na krevetu.
Takva anegdota samo je još jedan detalj u karijeri koja ga je vodila kroz nekoliko država, donijela mu velike trofeje, ali i ozbiljne povrede, odlaske i povratke.
Ipak, najzanimljiviji dio Tripićeve priče možda se najbolje vidi u kontrastu između njegovog djetinjstva i života koji danas vodi.
Kao beba je s roditeljima zbog rata napustio dom i stigao u Norvešku, gdje je njegova porodica morala praktično sve početi ispočetka. Kao dječak osjećao je nelagodu kada bi učitelj pročitao njegovo prezime, svjestan da bi ono moglo postati povod za novo zadirkivanje.
Danas hiljade ljudi upravo to prezime izgovaraju s tribina.
Od dječaka kojem je različitost predstavljala teret do kapitena koji je Viking vratio na norveški tron nakon više od tri decenije, Zlatko Tripić prošao je put zbog kojeg njegova priča nadilazi fudbal. Stavanger je postao njegov dom, Viking njegov klub, a prezime koje je nekada želio zaštititi od podsmijeha postalo je ime koje navijači izgovaraju s ponosom.