Piše: Mladen Bošnjak
Kada su navijači nekad velikih i slavnih klubova u pitanju, uvijek ista priča. Uvijek ih iznova treba trijezniti, silom ih vraćati iz nekog davnog crno-bijelog vremena u nimalo ružičastu stvarnost. Ovdje danas prvenstveno mislim na navijače Čelika, isto kao što sam onomad slično razmišljao i pisao o „bolesnicima“ Veleža.
Prije desetak dana u Gabeli, za vrijeme utakmice GOŠK – Čelik, divanio sam s nekolicinom zeničkih navijača kojima nikako nije jasno što se događa, koji ne mogu „svariti“ surovu činjenicu da je Čelik na rubu drugoligaškog ambisa, da je momčad slaba, skromna, prepadnuta, sklepana zbrda-zdola… Da Čelik treba temeljitu rekonstrukciju, da se mora okrenuti budućnosti, udariti glavom o zid Bilinog polja i konačno shvatiti: Nikad više neće igrati Renić, Lalić, Šljoka, Gavran, Hajduk, Gradinčić, Hafizović, Bešić, Bolić… Doboj kod Kaknja nije više selo iz zeničkih anegdota, nego ekipa koja je očitala lekciju Čeliku usred Zenice, koja ga je, po svoj prilici, otpratila u niži rang.
Tako je bilo i s Veležom dok je gubio silnu energiju na staru slavu, na „najljepši fudbal u Jugoslaviji“, na antifašizam, na izgnanstvo s Bijeloga brijega. Tek kad je voda došla doslovno do grla, „Rođeni“ su se okrenuli infrastrukturi, počeli stvarati uvjete za razvoj nogometne škole, koliko-toliko ekipirali struku, i tako zaustavili slobodni pad ekipe koja bi, da su nastavili s lelekanjem o tradiciji i staroj slavi, završila u kantonalnoj ligi. I utuvili u glavu da više nikad neće istrčati postava Marić, Ristić, Hadžiabdić, Čolić, Glavović, Pecelj…
Stoga se i u Čeliku moraju povesti tim primjerom: zasukati rukave, krvavo raditi, nastojati dosegnuti kvalitet Gabele ili Doboj Kaknja, a nikako ne živjeti u oblacima negdašnje veličine kluba, nikako se čuditi što je ekipa mizernog kvaliteta na pretposljednjem mjestu. Uz investitora koji je već stigao, Čelik će se brzo osoviti na noge, ubrzo postati stabilni premijerligaš s intencijom pohoda na sami vrh. Za takvo nešto moraju potegnuti svi: grad, navijači, sponzori, i prije svih – igrači! Ne ovi, trenutni, nego neki posve novi momci, neki novi Čelik sastavljen od igrača iz regije, jer je naše tržište tanko, slabašno.
Uprava Čelika, s predsjednikom na čelu, mora konačno shvatiti da ne rukovodi nekadašnjim divom, nego da je na čelu davljenika nedostojnog zeničkog nogometnog hrama. Kad će opet postati div, ponavljam, zavisi od svih. Ispadanje u Federalnu ligu ne treba shvatiti tragično jedino u slučaju da natjecanje u njoj započne restrukturirani Čelik, sređeni klub sa glavom i repom, u kojem se znade kosac i vodonosac.
Upozoravali smo na ovo prije dvije-tri godine kad je nekakva fantomska udruga navijača odašiljala tirade od „otvorenih pisama“, kad su svlačili dresove s igrača, kad su tražili jedan član-jedan glas. Naravno, nitko nas nije slušao, pogotovo ne uprava Čelika koja se uplašila ulice. Rezultat su dva uvezana, teška i bolna poraza: od Gabele i Doboj Kaknja!
Očekivati je da će agonija Veleža i Čelika uskoro završiti, da ćemo govoriti i pisati o ozbiljnom, sređenom, uspješnom i prosperitetnom, stogodišnjem Veležu, kao i o primjerno privatiziranom Čeliku! Zaslužili su to.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba
