Piše: Mladen Bošnjak
Bio sam na utakmici u Gabeli. Slaba predstava. Istina, neki pametnjakovići će reći da je „u pojedinim dionicama bilo dosta tempa i taktičko-tehničkih prezentacija“ , ma što to značilo. No, kad utakmicu, bilo koju, promatrate s pozicije ljubitelja nogometa, a ne navijača, onda nakon ovakvih mečeva razmišljate o smislu takvog natjecanja. Trener GOŠK-a je poslije utakmice sasvim jasno rekao da je zadovoljan osvojenim bodom, pogotovo rezultatom 0:0, jer su „cijeli tjedan uigravali varijantu da ne prime gol“. I njega razumijem.
Široki Brijeg je slovio za favorita, krenuo veoma racionalno u utakmicu računajući, valjda, da su vrijeme i fizička predispozicioniranost sasvim dovoljni faktori da slome domaćina. Međutim…
Stotinjak „Škripara“, navijača Širokog Brijega skandiranjem „Hoćemo pobjedu“ od prve su minute veoma jasno dali do znanja što očekuju od svojih ljubimaca, odnosno što ih jedino može zadovoljiti. Na koncu, širokobriješkom treneru su „u brk“ uzvikivali: Paviću, odlazi! I otišao je!
Jeli pomodarstvo smjenjivanja trenera trebalo provoditi u Širokom Brijegu u trenutku kada momčad zauzima treće mjesto, kada ima samo bod manje od vodećih, kada izgleda prilično stabilno? Mada ne superiorno, ali stabilno svakako – da! Na koncu, jesu li to i širokobriješki navijači, poput splitskih, odlučili „svišati i obišati“ sve redom: od trenera, preko igrača, do uprave. Jeli to i Široki Brijeg zapao u krizu autoriteta nakon izgnanstva Mije Jelića, hoće li se povici s tribina slušati s puno više pažnje i uvažavanja, hoće li svaki slijedeći trener raditi u grču, hoće li mu status ovisiti o raspoloženju navijača?
Dakako, smjena trenera na samom početku prvenstva nije ekskluzivitet Širokog Brijega, Pavić je tek „jedan u nizu“ onih na kojima se liječe frustracije. Uprave ili navijača, zar je važno!?
Široki Brijeg nije briljirao u Gabeli, dapače. Ali, daleko od toga da zato padne trenerska glava. Ne znam kakve će uspomene Boris Pavić ponijeti sa Pecare, ali jedno je sigurno: svu tu besmislicu prati prilično dobra statistika. Ako ona uopće išta znači!
A treneri? Tko im je kriv? Što se ne zaštite odštetnom klauzulom u ugovoru? Zašto „k'o muha bez glave“ ulijeću u bezdan obećanja onih koji ih angažiraju. Zašto bez ikakvog ustezanja i otezanja prihvaćaju svaki poziv, jednostavno – zašto pristaju na ponižavajuće uvjete i položaj? Odgovora je puno, a vremena malo. Premalo da se bilo što popravi u mentalitetu ovdašnjih mediokriteta. A oni „drže“ klubove, javne ustanove, telekome, elektroprivrede, ministarstva…
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.