Unatoč (ne)očekivanoj pobjedi Zrinjskog na Grbavici, i unatoč historijskoj pobjedi Krupe na Koševu, udarna tema 10-og kola je suđenje na utakmici Vitez-GOŠK. Televizijski izvještač sasuo je drvlje i kamenje na Gorana Paradžika i njegove pomoćnike podvukavši da su tendeciozni i neznalice!
Na taj su način dodatno povrijeđene stare, vječne i neizlječive rane našeg nogometa. Sudačke rane koje u velikom broju slučajeva nisu, kao što sugerira kolega koji je izvještavao iz Viteza, posljedica neznanja, nego zarazne općedruštvene korumpiranosti i sitnošićarskog mentaliteta i ništavnog moralnog kredibiliteta većine sudaca. Nije u pitanju, dakle, Goran Paradžik, u pitanju je sistem učvršćen snažnim utjecajem prljave i primitivne politike na nogomet.
Jer, velika većina sudaca zna suditi, jedan dio njih nikad nebi uzeo pištaljku u usta da nije nacionalnog ključa kojim se puni sudačka organizacija, a najmanji dio nezna suditi. Znači, u pitanju su namjere, u pitanju je ljudski jad i čemer, u pitanju su – što je, fakat, najgore – instrukcije iz Nogometnog saveza i(li) centrale pripadajuće političke stranke bez koje, by the way, ni jedan sudac ne može doći na listu.
Da je tako svjedok je potpisnik ovih redova koji je za konačni ishod subotnje utakmice u Vitezu saznao od – tragično, ali što se može – djelatnika Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Desetak dana ranije. Jer, kaže bojbaša iz Saveza, Vitez nema uvjete, loš mu je teren, nema nimalo natkrivenih stolica, ima male i neuvjetne svlačionice… Logično je, zaključuje dužnosnik, da bude jedan od onih koji će ispasti.
Iskreno, ovo me nije iznenadilo. Uopće. Jer godinama pišem o tome, mada je u pravu jedan lucidni kolega koji je moje zapomaganje da se bh nogomet očisti od ološi pravilno nazvao – pisanje uz vjetar! A kako bi me i iznenadilo kad sam, unatoč pristojnoj dioptriji, svojim očima gledao primopredaju novaca „za pošteno suđenje“. Bilo je tu i mobitela (onih skupljih i boljih), hotelskih aranžmana (full room), ljetovanja za obitelj… Jedan je uvijek imao precizno popisane brojeve tena za djecu i trenerke za ženu. Bilo je i komičnih situacija. Dio sam ekipe koja će podmititi suca, ali ga fizički ne poznajemo. Na telefonski upit naše male ekspedicije kako ćemo ga prepoznati, sudac je odgovorio: Ja sličim na Ronalda!
Sjećate se, štovani štioče, da je svaki klub imao osobu „za rad sa sucima“, a suci izbjeglice, grade kuće, ostali bez ičega, sve im popaljeno… Pa pusto „rastaljivanje“ s delegatima (tada nije bilo promatrača), pa pomoć pri kupnji Golfa dvice, bidoni rakije i sirćetli vina… Svega, svega sam se nagledao!
To je taj sistem koji vlada sudačkom organizacijom i Nogometnim savezom. Danas nešto manje, ali puno sofisticiranije nego ranije. Pojedinac nije u pitanju jer namještaljke nisu izolirani slučajevi kod nas, to je rekoh, sistem. Iako mnogi tvrde da je to preraslo u kulturu življenja.
Pa ti piš(k)i uz vjetar!
(Mladen Bošnjak/Sportske.ba)
