PIŠE Mladen Bošnjak
Naše slabosti, grčka destrukcija i bezobrazluk, kao i sudačka naklonjenost gostima doveli su do „nule“ na Bilinu polju. Slabo, ispod očekivanja. A osim (ne)realnih očekivanja nismo imali ništa. Ni prilika, ni lucidnosti, ni raspoloženja, ni odlučnosti, ni snage… Volje je bilo, ali u sveprisutnom osjećaju nemoći ni ona puno ne znači.
Nicola Rizzoli je dosta znalački sve vode bosanskih izvora tjerao na grčki mlin koji nije mljeo, nego bestidno udarao (doslovno: udarao!) naše igrače, razvlačio i ono malo igre, simulirao, gestikulirao. Jedino što se mora primjetiti jest činjenica da je Michalel Skibbe njemački pedantno pripremio i posložio Grke za negledljivu predstavu koja će im donijeti stanovitu sigurnost i prednost u daljnjim kvalifikacijskim susretima.
Mi smo mala zemlja – poentirao je Mehmed Baždarević –i zato nam ovo rade. Istina, mala smo zemlja, ali neznatno ili nimalo manja od, recimo, Hrvatske kojoj se ovo poslije 1996-te nije moglo dogoditi. Davor Šuker i Zvonimir Boban vrlo dobro kotiraju u UEFA-inim halvatima, Duško Grabovac također je neka čivija. Ćiro Blažević je autoritativna njuška, Zdravko Mamić (ma što mi mislili) također. Trebam li podsjećati da je Slovenac prvi čovjek europske krovne kuće nogometa? Ni Crnu Goru ne smije se tako lako „handrit“, odmah skaču Savićević i Mijatović, u Skoplju će se igrati europski Super kup. Ljudi, Real i Manchester će istrčati na stadion Vardara!!!
Potpuno sam siguran da će se i Kosovo konsolidirati za koju godinu, da će Vokrri aktivirati svu onu kosovsku dijasporu koja igra po europskim zemljama i klubovima i da će oni svojim autoritetom donijeti matičnoj zemlji približnu ravnopravnost u europskim natjecanjima.
A mi? Mi se ne možemo ni prisjetiti svih nepravdi, zaključno s ovom od petka. Sliškoviću je Španjolska izjednačila u 100-oj minuti, na Marakani je sudac podržao masakr nad svime što je dolazilo iz BiH. Sepp Blater je uoči baraža s Portugalom izjavio da će Svjetsko prvenstvo – bješe li u Južnoafričkoj republici? – biti nezanimljivo bez Ronalda i tako „bacio u bandak“ Ćiru Blaževića. Pa protekla utakmica u Grčkoj čiji su navijači veoma brzo savladali morbidne poruke viđene na domaćim ledinama (Nož, žica…).
Samo su nas poštovali, koliko-toliko, u Sušićevu mandatu, samo nam tada nisu „otkidali od usta“.
Gdje smo mi, zapravo, kao nogometna reprezentacija? U nekom procjepu, izgleda, u nekom skučenom prostoru gdje je Ibišević blijed i nemoćan, Pjanić neprepoznatljiv (makar i sa 60% snage, kako reče selektor), gdje je Džeko nervozan i bezopasan, svi ostali smušeni i izgubljeni. Ali, još ima nade, barem je u to uvjeren Baždarević. Četiri pobjede do kraja i eto nas u baražu. Veoma jednostavno, ali teško ostvarivo. No, pustimo ta razmišljanja do kraja kvalifikacija kada ćemo podvući crtu. Pod teški ciklus iz kojeg smo „jedva izvukli živu glavu“, ili pod kvalifikacije koje ćemo što prije nastojati adaktirati. Zaboraviti!
Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje redakcije portala Sportske.ba, već isključivo autora.