Velika prašina podigla se uoči duela Vojvodine i Novog Pazara. Danima prije utakmice govorilo se o tenzijama, oglašavali su se pojedini igrači i ljudi bliski klubu iz Novog Sada, a javnost je ulogu favorita gotovo jednoglasno dodijelila domaćinu. Atmosfera je bila usijana i prije prvog sudijskog zvižduka.
Na terenu je, međutim, slika bila potpuno drugačija.
Novi Pazar je pod vodstvom Nenada Lalatovića odigrao disciplinovanu i taktički zrelu utakmicu, nadmudrio favorizovanu Vojvodinu i slavio uvjerljivih 3:0 u Novom Sadu. Bio je to snažan odgovor na sve sumnje i kritike koje su pratile njegov dolazak, ali i potvrda da se trener Pazara itekako zna nositi s pritiskom.
Nakon domaće pobjede protiv OFK Beograda, ovo je bio drugi vezani trijumf njegove ekipe, a način na koji je ostvaren dodatno je pojačao utisak da je Lalatović brzo uspostavio kontrolu i autoritet u svlačionici. Taktički je zatvorio prilaze svom golu, neutralisao glavne adute protivnika i iskoristio slabosti rivala.
Odmah po završetku meča, uslijedila je konferencija u prepoznatljivom Lalatovićevom stilu.
“Mislim da smo taktički nadmudrili Vojvodinu, da smo taktički bili besprijekorni”, započeo je, a potom dodao da pobjedu posvećuje svojoj djeci.
Uslijedio je nastavak u žešćem tonu.
“Nekada neko objavi rat. Rat se dobija poslije bitke, a ne prije nego što je počela. Došao sam ovdje, nikad nikoga nisam uvrijedio. Vojvodini sam dao srce i dušu. Trener sam koji ima najviše pobjeda u historiji kluba. Trener sam koji je najviše puta vodio Vojvodinu i trofejni sam trener…”
Zatim je poslao poruku kritičarima.
“Neki vole lajati, ali junaci poput mene još uvijek u Srbiji traju. Voli Bog Lalata svog.”
Kada je novinarka pokušala postaviti pitanje, Lalatović je poručio da je konferencija završena, a potom joj uputio i kompliment.
‘Lijepo izgledaš’, rekao je prije odlaska.
