‘Azzurri’ su pali u grotlu Zenice i ostali bez plasmana na Svjetsko prvenstvo treći put zaredom – scenarij koji je nekada bio nezamisliv, a danas gotovo postaje pravilo: Mundijal bez ‘Nazionale’. S druge strane, Bosna i Hercegovina je ispisala historiju – nakon drame i penala, iskoristila igrača više još od 41. minute i izborila svoje drugo učešće na svjetskoj smotri, piše španska Marca.
Zenica je tog dana disala kao jedno. Grad od oko 120.000 stanovnika pretvorio se u more zastava, pjesme i nade. Automobili su trubili, navijači slavili na svakom koraku, a gotovo svako je nosio neki simbol ‘Zmajeva’. Kako se približavala noć, redovi ispred Bilinog Polja nestajali su, a tribine su se punile. Iako je zbog UEFA-ine kazne kapacitet bio smanjen na oko 9.000 gledalaca, atmosfera je bila na nivou najvećih svjetskih stadiona – baklje u okolnim zgradama, huk s tribina i osjećaj da se piše nešto veliko.
Susret je od prve minute bio na ivici eksplozije – napet, nepredvidiv i iscrpljujući. Italija je povela i činilo se da kontrolira situaciju, ali domaći nisu posustajali.
Kako je vrijeme prolazilo, Bosna je rasla. Donnarumma je morao spašavati svoj tim, dok su Džeko i Demirović prijetili. Ključni trenutak stigao je u 41. minuti – Bastoni kao posljednji igrač ruši Memića i dobija crveni karton. Zenica je eksplodirala. Vjera je postala stvarna.
U drugom poluvremenu, mladi Kerim Alajbegović preuzeo je inicijativu i dodatno uzdrmao Italiju. Ipak, umor je počeo sustizati domaće nakon iscrpljujuće utakmice u Velsu. Italija je imala svoju šansu da sve riješi – Kean je izašao sam pred Vasilja, ali je prebacio gol. Tišina koja je tada zavladala stadionom bila je gotovo nestvarna.
Kazna je stigla ubrzo. U 79. minuti Dedić šalje loptu u šesnaesterac, Donnarumma brani prvi pokušaj, ali Tabaković posprema odbijanac u mrežu. Zenica je eruptirala – euforija, suze i nevjerica spojili su se u jedan trenutak.
Produžeci su donijeli novu dozu drame. Italija je tražila crveni karton, Bosna se branila, a Vasilj se iskupio velikom odbranom. Na kraju, sve je odlučeno s bijele tačke.
I tu je Bosna pokazala karakter. Iako je na drugoj strani stajao vrhunski golman poput Donnarumme, ‘Zmajevi’ su bili mirni i precizni – baš kao nekoliko dana ranije u Cardiffu. Italija je pokleknula, promašaji su ih koštali, a Bosna i Hercegovina je slavila.
Kiša koja je počela padati samo je dodatno naglasila veličinu trenutka. Zenica je slavila, BiH je slavila – druga karta za Svjetsko prvenstvo bila je njihova. Italija je ostala u nevjerici, a Balkan je dobio novu fudbalsku bajku.
