Razgovarao: Haris Zilić
Marijana Arapović rođena je 25. septembra 1991. godine u gradu na Neretvi. Ova mlada Mostarka, poznata je javnosti kao jedna od najmlađih rukometnih trenerica u BiH, kada je u pitanju seniorska ekipa.
Sa još jednom mladom Mostarkom, Tinom Biokšić, prošle sezone je ekipu Zrinjskog vratila u PLBiH, a ono što je posebno zanimljivo, roster ekipe je bio sastavljen većinom od tinejdžerki.
Pred start sezone, Marijana je razočarala ljubitelje igre sedam na sedam. Povukla se iz rukometa zbog privatnih razloga. Bez obzira na to, Marijana je redovno na utakmicama Zrinjskog, prati svoje kolege, prijatelje, a naravno i svoje “djevojčice”, s kojim je bila i prvakinja BiH u omladinskim kategorijama. Danas su to već djevojke koje se hrabro nose sa jačim i iskusnijim ekipama u državi.
Iako je van rukometa, “pokucali” smo na vrata ove mlade Mostarke. Uvijek vedra, pozitivna, otvorena za komunikaciju, po tom pitanju Marijana je ostala ista. Odgovarala je na naša pitanja, a i saznali smo kako se osjeća bez rukometa, kakvi su planovi u budućnosti, da li ćemo je možda opet gledati oko sporta po kojem je njen Mostar prepoznatljiv u BiH i šire.
Marijana, za početak pitanje koje se nekako sam od sebe postavlja, kako je bez rukometa?
– Pa moram priznati da je teško izbaciti iz sebe nešto čime se bavite čitav život. Rukomet jednostavno ne može tek tako izaći iz vašeg života. Ali, navikavam se lagano.
Kako je gledati Vaše “djevojčice” sa tribina?
– Pa teško je. Uvijek imam nešto reći i “zagalamiti”, ali trudim se što više samo gledati haha.. Ali u drugu ruku sam jako ponosna na njihovo rukometno odrastanje i rad na terenu, koji naravno još treba puno doraditi. Ali vidim da skupljaju dosta iskustva kojim će se vremenom pokazati.
Hoćemo li Marijanu ponovo gledati u rukometu? Na klupi ili u nekoj drugoj ulozi možda…?
– Pa o tome je rano još razmišljati, još sam uvijek u fazi obnavljanja iako ponuda ne nedostaje moram priznati. Vidjet ćemo.
Kako opisujete stanje u bh. rukometu?
– Pa evo iskreno samo okupljanje reprezentacije daje nam neke nade da bi se nešto moglo bar malo promjeniti. Nakon toliko problema i borbe kroz godine klubova i saveza mislim da smo napokon zaslužili bolje stvari.
Marijanu većina javnosti zna kao uspješnu mladu trenericu, ali ko je Marijana van sportskih okvira?
– Ako ste u sportu čitav život sport ne izlazi iz vas. Trudim se maksimalno aktivno baviti nečim, ali također sam sasvim normalna osoba koja radi i obavlja obaveze odraslih ljudi. Karakter u sportu i van njega je isti
Pjesma koja ostavlja poseban utisak na Vas?
– Okvirno mi je Oliver Dragojević najdraži pjevač od malena tako da rado slušam njegove pjesme.
Pratite li političku situaciju u državi?
– Vjerujte ne zanimam se toliko sa tim stvarima.
Oktrijte nam neku želju?
– Nemam neku posebnu želju, osim da su ljudi koje volim zdravi i ispunjeni stvarima koje ih čine sretnima.
Da li se djevojkama u sportu poklanja manje pažnje od muških kolega i ako jeste zašto je to tako?
– Nažalost to je realnost. Istaknutiji su od nas općenito zbog svog spola, ali da nam se pruži šansa za dokazivanje bili bi u itekakvoj prednosti. Mislim da sa našim sposobnostima zaslužujemo više pažnje mada se mi dokazujemo i bez toga.
Za kraj razgovora, možda neka posebna poruka mladim sportistima i onim koji su “zaljubljeni “u sport?
– Da bi uspio u životu moraš ispuniti sebe a ne druge. A uspjeti možeš dok god imas zdravlje, zato kada misliš da ne možeš tada najviše moraš i uspjet ćeš. Bez obzira na situaciju u našoj državi svaki napredak smatram uspjehom.
