Život piše neobične priče. Za Fikreta Mehmedalića ponedjeljak je bio sasvim običan dan. Došao je u općinu Novo Sarajevo predati dokumentaciju… Falio mu je “još jedan papir”…
Dok je čekao u redu da preda papire, osjetio je malaksalost. Otišao do toaleta i pao.
Niko u redu pred šalterom nije se ni osvrnuo… Naprotiv. Oni iza bili su za jedno mjesto bliže. A Fikret Mehmedalić, estradni menager i advokat, rastavljao se s dušom. Borio se za život…
Ko zna šta bi se desilo, da nije naišao Bulent Biščević, Željina “ikona” i nekadašnji prvotimac Hajduka, Zrinjskog i dugogodišnji reprezentativac BiH.
Kada je Biščević ušao u općinski toalet Mehmedalić je bio na podu. Uslijedila je drama. Polivanje vodom, “šamaranje”, oživljavanje i poziv hitnoj službi.
Nakon dvije godine svjedočili smo susretu Bukija Biščevića i Fikreta.
– Imao sam moždani i srčani. Ležao sam nekoliko dana. Ugradili su mi stent. Samo Allah zna da li bi danas bio živ, da nije naišao Buki. Hvala Allahu i Bukiju. Ja nisam neki nogometni fan, ali zbog Biščevića sada pratim Želju. Buki je ljudeskara-kazao je Mehmedalić, dok je u kultnom sarajevskom kafiću “Papagaj” pio kafu s Rusmirom Cvikom, Salemom i Farisom. Cviko je također željevac, trenutno jedan od najboljih trenera koje ima Bosna i Hercegovina.
R.S.