Hrvatski nogometni reprezentativac Luka Modrić izjavio je na Županijskom sudu u Osijeku kako je uz ugovor s Dinamom potpisao pripadajući aneks koji je regulisao podjelu zarade od mogućih transfera.
Modrić je to izjavio na procesu koji se vodi protiv Zdravka Mamića i još trojice optuženika svjedočeći o okolnostima svoga transfera iz Dinama u Tottenham. Za Dinamo je počeo igrati s 14 godina i tamo se zadržao sve do 22. godine, a u Tottenham je prešao za, kako je rekao, iznos između 21 i 23 miliona eura.
Ugovor s Dinamom potpisao je 2004. godine i nije imao menadžera, a pri potpisivanju su bili prisutni i njegovi roditelji, napomenuo je. Dodao je kako je uz ugovor potpisao i pripadajući aneks koji je regulisao podjelu zarade od mogućih transfera.
Po Modrićevim riječima sadržaj aneksa predvidio je da zarada od transfera ide u 50 posto iznosa njemu i 50 posto iznosa Dinamu. Svaki puta kada je potpisivao ugovore, potpisivao je i anekse.
Modrić je potvrdio sve što je Zdravko Mamić govorio u svojoj odbrani, neke je detalje zaboravljao, poput godine kada je debitovao za reprezentaciju, a promijenio je i svoj iskaz kojeg je dao tokom ispitivanja u USKOK-u prošle godine. Tada je Modrić rekao da je s Mamićem dogovarao podjelu novca nakon transfera u Tottenham, ali na sudu je rekao da se zbunio jer je ispitivanje dugo trajalo, te da je tada u USKOK-u mislio na podjelu novca s Mamićem na temelju njihovog građanskog ugovora, a ne na novac od transfera.
Prema optužnici, Modriću je za transfer u Tottenham isplaćeno 67 milijuna kuna, od čega je Zdravku Mamiću dao 52 milijuna kuna. Dinamo je još na transfer platio 14 milijuna kuna poreza i prireza pa je sveukupno oštećen za oko 80 milijuna.
Na pitanje državnoga tužitelja Tončija Petkovića kako se obavljala podjela novca od prelaska u Tottenham, odgovorio kako je, nakon što je Tottenham isplatio Dinamo, polovica toga dijela išla na njegov račun, a on je dio koji je pripadao Zdravku Mamiću isplaćivao na ruke Mamićevu sinu ili bratu.
Također je rekao kako je to tako tražio Zoran Mamić.
