Piše: Mladen BOŠNJAK
Možda usporedba nije najsretnija, ali u vrijeme kada proživljavamo sada već trakavicu oko izbora selektora nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, valjalo bi se osvrnuti na izbornika veoma uspješne ženske rukometne vrste u Hrvatskoj. Naime, Šoštarić je krenuo s očajnim rezultatima, zauzimala su se neka zadnja mjesta na natjecanjima, ali ga se pustilo da radi „na duge staze“, vjerovalo mu se, nije mu se miješalo u posao, u izbor… I sad, evo ga u polufinalu Europskog prvenstva, djevojke su procvjetale, igraju šarmantan, dopadljiv i efikasan rukomet.
Jesmo li mi spremni progutati poneko „posljednje mjesto“ kao zalog nekim budućim rezultatima, jesmo li u stanju pustiti nekoga da radi par ciklusa, da isprofilira momčad, da stvori igru, da donese rezultat. Jesmo li u stanju odgurnuti mutne menadžere od reprezentacije, možemo li kordonu roditelja u brk reći da im ljubimci nisu za državnog tima, možemo li navijačkim skupinama (ako su one to za šta se predstavljaju) poručiti da je njihovo mjesto na tribinama, da je njihovo da pomognu, da bodre, a ne da ucjenjuju i procjenjuju…
Možemo li bez vječne potrage za alibijem izabrati radinu, vrijednu, odanu, marljivu i stručnu osobu. Mogu li to ljudi u Izvršnom odboru Nogometnog saveza? Stručna komisija je čisti alibi, koji će, opet alibija radi, poslušati glas ulice. I tako unedogled. Jer ne može se prigovarati izboru Muzurovića, Smajlovića, Sliškovića, Mušovića, Hadžibegića, Kodre, Sušića, Baždarevića, Prosinečkog, Bajevića…, sve su to legende, zaista, sve su to ikone, ali mahom igračke. Malo je tu, ili nimalo, zvjezdanih trenerskih trenutaka. U te se mogu svrstati tek Ćiro Blažević i Duško Bajević!
Možemo li stisnuti zube i nekoga trpjeti par godina dok reprezentaciju ne osovi na noge, dok se ne ugledaju konture nečega na što ćemo biti ponosni? Možemo li, kao susjedi rečenog Šoštarića, nekoga pustiti na miru, ne „tući mu orase na glavi“, možemo li trijezno i pošteno priznati da smo blizu dna i da će dizanje ići sporo i mukotrpno?
Iskreno se nadam da možemo. Ne znam koliko se kandidata prijavilo, s koliko se razgovaralo, ali i laik zna da je Musemić potentniji trener od Peteva, kao i to da je od svih spominjanih Jakirović nekako najširi, najelastičniji, i za duge staze, možda najprihvatljiviji! Ali, ko god da bude izabran, probajmo mu dati povjerenje i vrijeme da bi nas egzaltirao kao Šoštarić Hrvatsku!