Ekipa Veleža je na početku sezone imala dosta problema u svim sferama poslovanja, ali sada se čini da su ti problemi prošlost i da Rođeni kreću uzlaznom putanjom.

Tim povodom UG Mostarski Rođeni su izdali saopštenje u kojem su opisali cijeli tok sezone koji je sa sobom nosio mnogo turbulencija.

”Kraj jula 2016. godine, naš Velež je pred gašenjem i jedini koji i dalje vjeruju da je takvo nešto nemoguće su njegovi navijači podržani od strane malog broja ljudi. Nešto manje od 4 mjeseca kasnije, Velež koliko toliko uspješno završava prvu polusezonu u Prvoj ligi FBiH. Ovo bi bio epilog klupske situacije posljednjih mjeseci u 2 rečenice.

Mnogi će se upitati kako je okarakterisati kao koliko toliko uspješnu, a evo i odgovora. Kada je nakon silnih turbulencija klub konačno dobio upravu, preostajalo je samo nekih 7 dana do početka sezone. Igrači su bili u skoro pa nikakvom trenažnom procesu, a upitnik iznad glava im je označavao sumnju da će ikako moći nastupati za FK Velež. Svjesni ograničenja nepripremljenosti i konstantnom defanzivnom igrom u protekloj premijerligaškoj sezoni, nadali smo se da će ekipa ipak bez previše turbulencija uspjeti sačuvati prvoligaški status, posebno nakon osvojenog boda u Travniku. Realnost je da smo i u tom Travniku bili itekako nadigrani, ali nedostatak kvaliteta kod suparničkih ekipa koju smo tada primjetili dala nam je dodatni razlog da vjerujemo u ovo. Čini se da smo pogriješili, jer dok su druge ekipe na početku sezone radile na popravci sitnih nedostataka u igri i uigravanju, našim Rođenim je valjalo da pod palicom Avde Kalajdžića samo dosegnu taj nivo da mogu odigrati 90 minuta utakmice. Očekivajući Ibru Rahimića, sa čijom smo vizijom bili upoznati, na kraju sezone, obradovali smo se informacijama da će spomenuti zbog nedostatka rezultata ipak zasjesti na najdražu klupu na polusezoni. Međutim, daljnja rezultatska agonija dovela je do toga da se to desilo mnogo ranije. Dolaskom Ibre Rahimića, Veležova igra postaje kud i kamo bolja i tečnija, sa jasnim naznakama da od defanzivne ekipe postajemo ekipa koja želi igrati fudbal, ali sve prethodno navedeno nije nam išlo u prilog da prikupimo koji bod više. Svjedoci smo i nekih “prosutih” bodova koje smo trebali osvojiti, ali i činjenice da su sudije u ovom rangu takmičenja osjetno lošije od ionako upitnih standarda u BiH. Ne želimo prejudicirati da su neke greške i ponašanja službenih lica namjerni, ali ne možemo se oteti dojmu da bi imali koji bod više da nije bilo nekih kardinalnih sudijskih odluka. Takođe, svjedoci smo bespotrebnog kartoniranja naših igrača, a najsvježiji primjer je onaj iz Goražda kada smo u jednoj fer utakmici dobili ogroman broj javnih opomena. Na kraju, sa bodovnim saldom od 13 bodova moramo biti zadovoljni, pogotovo sa količinom bodova osvojenom od povratka Ibre Rahimića, jer opstanak u ligi nije odmakao i realno je očekivati da će sportska struka pripremiti postojeći kadar pojačan sa nekoliko imena i na proljeće nas ostaviti u ovoj ligi.

Možemo reći da organizaciono klub u nezavisnoj BiH nije nikada izgledao bolje. U ovom periodu, napredak Veleža je zaista fascinantan. Još nam odjekuje izjava upravne garniture da će se oni prije svega pobrinuti da se zna ko šta radi, kako bi klub imao glavu i rep, i možemo reći da su itekako uspjeli u tome. Niti u jednom trenutku nismo bili svjedoci uplitanja u posao stručnog štaba, a sa druge strane stvari kojih su se prihvatili su vrhunski odrađene u rekordnom roku. Naša djeca više ne treniraju po kaljužama Sjevernog logora, nego na modernom pomoćnom terenu sa svom pratećom opremom, od klupa za rezervne igrače do nekoliko prenosivih golova. Radi se na ograđivanju kompletnog stadiona, a poznat nam je i veliki rad na glavnom terenu. Koliko mi znamo, ne postoje dugovanja koja je ova uprava napravila zahvaljujući ličnim ulaganjima ove grupe ljudi, a dugovanja koja su zatekli su ili vraćena ili se vraćaju ili su u fazi dogovora sa potražiocem. Cijenimo razdvajanje članske i godišnje karte, koja je učinila da veći broj ljudi ima priliku postati član svog kluba, iako moramo napomenuti da nismo zadovoljni odazivom, jer ne želimo vjerovati da u ovom trenutku Velež voli tek nešto preko 600 ljudi. Još jedan od segmenata koji je značajno napredovao je transparentnost u radu kluba kroz komunikaciju sa javnosti putem socijalnih mreža i internet prezentacije, te moramo pozdraviti i rad na ovom polju. Gledajući u do sada urađeno, ne sumnjamo da ćemo u ovom operativnom segmentu djelovanja i u narednim mjesecima gledati enorman napredak kluba.
Bilo je i nekih dešavanja kojima i nije mjesto u standardnom osvrtu na polusezonu, a vezana su uz kriminalne pokušaje destabilizacije rada kluba. Ovdje ćemo samo reći da se i dalje nadamo da će nadležne institucije pronaći i kazniti, te upoznati javnost sa počiniocima ovih djela, i opet poručiti da ne postoji taj zločin koji će nas spriječiti da svi zajedno nastavimo ići u pravom smjeru stabilizacije i prosperiteta.

A što se tiče onih zbog kojih se fudbal i igra, osjećanja su pomiješana. Red Army je dokazao svoj kontinuitet i u ovom rangu takmičenja Velež je i dalje jedan od samo nekoliko klubova koji se može pohvaliti podrškom na svakoj utakmici. Veležovi navijači u globalu su prepoznati kao prijatelji što je još jedna od stvari koja posebno raduje i vraća vjeru da Veležov duh oživljava, a prijateljska druženja i lijepe akcije prije svih u Travniku i Goraždu, su nešto sa čim se rijetko koji klub može pohvaliti. Sa druge strane, ono već spomenuto, a to je da je broj ljudi koji konstantno prati Velež poražavajući. Od najomiljenijeg kluba u bivšoj državi nije se očekivalo da bude ostavljen od onih koji su se kleli u njega, i ne preostaje nam ništa drugo nego da se nadamo da će svi Veležovci prepoznati sav trud uprave i navijača širom svijeta koji su ostali uz klub, te sve to podržati kroz članstvo u klubu i posjetu utakmicama. Jer Velež nije samo uprava, niti samo igrači. Velež nije stručni štab, niti samo njegovi navijači”, navodi se u saopštenju UG Mostarski Rođeni.