Jedan od nauspješnijih trenera na ovim prostorima, hrvatski stručnjak Nenad Bjelica, koji trenutno vodi Osijek, govorio je na jednom predavanju o tome kako stvoriti pobjedničku ekipu, a sve je objasnio kroz 11 načela kojih se pridržavao, pogotovo tokom šampionskog puta s Dinamom s kojim je igrao i Ligu prvaka.
– Držim da je ovih 11 tačaka važnije od bilo koje taktike i bilo kakve kondicijske pripreme. Kada je Dinamo pobijedio Atalantu s 4:0, hvalili su me kao trenera koji je Atalantu srušio svojim sustavom igre, a to se zapravo dogodilo zahvaljujući alatima o kojima ću vam govoriti, započeo je Bjelica svoje izlaganje, piše Večernji list.
– S igračima morate razgovarati svakodnevno, pohvaliti ih, kritizirati, a poruke igračima možete slati i preko medija, također svakodnevno. Kada smo išli u goste Manchester Cityju, moje izjave o tome da mu se možemo suprotstaviti na Etihadu možda su zvučale bahato, no to su zapravo bile poruke optimizma. Ako ja ne vjerujem u svoju momčad, onda ni igrači neće sami u sebe vjerovati, i zato volim citirati jednu Napoleonovu izjavu koja kaže da “više vrijedi vojska magaraca koju vodi lav, nego vojska lavova koju vodi magarac”. Takvog suparnika možete iznenaditi jednom u 10 utakmica, no možda je to baš ta sljedeća. Ako se družite s petoricom koji kukaju, onda ćete biti šesti koji kuka, priča Bjelica.
Optimizam i pozitivnost, dakako, uz stručnost, bili su Bjeličini kriteriji pri izboru saradnika, a imao je pravila i pri izboru igrača.
– Uvijek je dobro da vam najiskusniji igrači budu i najprofesionalniji, a čim imate starijeg igrača koji traži privilegije, to ne vodi na dobro. Bivši španski selektor Del Bosque lijepo je kazao da je imati karakterne igrače u svlačionici važnije nego sto sati taktičkog rada, a ja bih rekao i tehničkog i kondicijskog rada.
– Pravi momčadski igrač nikad ne kuka niti vam radi probleme. Ni kada igra ni kada ne igra. Kada sam držao predavanje za jednu tvrtku, pitali su me kako uspijevam uklopiti zvijezde u momčad. Prije svega, status zvijezde ne može se zaslužiti najboljim automobilom, skupim satom ili samom činjenicom da je neko najskuplji u momčadi, nego samo po učinjenom na terenu, i to svakodnevno. Jer ono što je bilo jučer, danas više ne vrijedi, tvrdi hrvatski trener, naglasivši kako vjeruje da rad pobjeđuje talent.
– Imao sam igrača koji su bili izuzetno talentovani čak i u Dinamu, ali svoj potencijal nisu realizirali. Nisu dovoljno naporno radili, a pod utjecajem menadžera, roditelja i medija, vjerovali su da su projekti. Agentu jednog takvog igrača rekao sam da mu je klijent, uljepšano rečeno, uspavana ljepotica, a zapravo obična lijenčina, a to sam kasnije rekao i igraču, koji je nakon što sam mu ispričao neke poučne priče, puno napredovao, prisjetio se.
U fudbalskoj filozofiji Bjelice vrlo je važno biti i ostati čovjek.
– Igrač vam uvijek mora biti dužan. Ne novac, nego da ga svojim odnosom prema njemu zadužite tako da daje maksimum. Osim toga, u momčadi nastojim stvoriti porodičnu atmosferu, pa smo na zimskim pripremama u Rovinju jedan dan omogućili igračima da im dođu porodice. Dok sam bio igrač, jedan moj trener nije pustio igrača na porod djeteta, a igrala se prijateljska utakmica. Tada sam si rekao da nikad ne smijem ponoviti takvu pogrešku. Štaviše, uoči presudne utakmice za ulazak u Ligu prvaka, u kojoj je moj tadašnji klub Austria iz Beča eliminisao Dinamo, deset minuta prije izlaska na teren doveo sam u svlačionicu majke, očeve, djecu, braću i najbolje prijatelje igrača, koji su mi poslije rekli da su im oni dali dodatnu snagu, kaže Bjelica.
Bjelica se drži one Gabriela Garcije Marqueza, da “čovjek ima pravo gledati drugog čovjeka odozgo samo onda kada mu hoće pomoći da ustane”.
– Dok sam bio u Dinamu, a to činim svuda, tražio sam od igrača da jednako poštuju i predsjednicu i čistačicu. Za te ljude koje niko ne vidi, a čine klub, skupili smo božićnicu, otkrio je Nenad Bjelica, koji je još govorio i o nužnosti postavljanja visokih ciljeva, o samoodgovornosti igrača i slično.
