Na gazdinstvu braće Škaljić u Vranjevićima kod Blagaja proizvodi se visokokvalitetno kozije mlijeko i med. Farma broji 80 koza i preko 20 pčelinjih košnica.
Kada se spomenu imena Armela i Asima Škaljića, zaljubljenici u sport vjerovatno će pomisliti na Fudbalski klub Velež i fudbalsko prvenstvo Bosne i Hercegovine u kojem su braća Škaljić (blizanci) godinama igrali. Tamo su stekli popularnost, postali su omiljeni u svom gradu, a pet minuta stariji Asim stigao je kroz karijeru napraviti nekoliko kvalitetnih ugovora koji su mu donijeli odličnu zaradu, piše “Oslobođenje”.
Ljudi prepoznaju kvalitet
Dio kapitala po okončanju karijera na fudbalskom terenu Škaljići su odlučili usmjeriti u privatni biznis, pa su prije tri godine u naselju Vranjevići, u blizini Blagaja, sagradili farmu alpskih koza u sklopu koje se danas, također, nalazi 20 pčelinjih košnica. Domaći med i mlijeko traženi su proizvodi, pa nakon tri godine u kojima je uloženo mnogo truda i novca Škaljići danas posluju vrlo dobro.
Armel, koji brine o farmi, kaže da ljudi prepoznaju kvalitet i sve više traže njihove proizvode, što se posebno odnosi na med. Tokom tri godine, otkad je registrovano gazdinstvo, Škaljići su u određenim periodima plaćali radnike koji su brinuli o stoci, da bi kasnije odlučili da o njoj brinu sami bez obzira na to što to iziskuje odricanja i mnogo vremena.
– Dolazili su ljudi iz raznih krajeva, ali su rijetki ostali dugo. To su malo specifični ljudi s kojima je teško sarađivati. Na kraju smo odlučili da sami brinemo o kozama i košnicama, kaže Armel Škaljić.
Gazdinstvo danas, osim 20 košnica, broji ukupno 80 koza, od čega je 70 alpskih koje se hrane cjelodnevnom ispašom u prirodi, bez hemijskih dodataka koji su danas česta pojava u stočarstvu. Jedna koza u prosjeku daje oko dva litra mlijeka, a vrijedno spomena je i to da Škaljići imaju redovne kupce za sve svoje proizvode.
Dosad nisu ostvarili saradnju s nekom od mljekara u Hercegovini, iako je u početku postojala i ta opcija.
– Imali smo kontakt s Meggleom, ali od tih pregovora na kraju nije bilo ništa. Mnogo su obećavali, a u stvarnosti su ponudili i uradili jako malo. Naši kupci su uglavnom fizička lica koja žele zdravu hranu, dodao je.
Nažalost, ni Škaljići tokom tri godine otkad imaju gazdinstvo, nisu dobili nijednu marku poticaja, niti bilo kakvu pomoć od države.
– Sve što danas imamo, stvorili smo radom i našim ulaganjima. Farma nije jeftina, a naša je izgrađena prema evropskim standardima. U njoj raspolažemo savremenim izmuzištem i mašinama za mužnju. U početku je bilo teže jer smo imali oko dvije stotine koza. Poticaj nam je davno obećan, ali zasad obećanje nije realizovano, kažu Škaljići.
Novi život
Zanimalo nas je i kako je nakon više od decenije bavljenja sportom došlo do odluke da se posvete privatnoj farmi izvan grada.
– Bilo je malo neobično u početku, ali sam vremenom navikao na ovakav način života. Ukoliko želiš uspjeti u bilo kojem poslu, onda su odricanja i žrtva neminovni. Važna je podrška porodice, odnosno to što je u posao na farmi uključena gotovo kompletna uža porodica. Na ideju smo po okončanju fudbalske karijere došli sami, niko nas nije nagovarao i, iskreno, danas tri godine kasnije se ne kajemo, iako mnogo vremena provodimo odvojeni od porodice, kaže Armel Škaljić.
Alpske koze svakodnevno od ranih jutarnjih, pa do popodnevnih sati, vrijeme provode na ispaši na obližnjim pašnjacima i livadama. Redovno ih posjećuje i veterinar koji brine o njihovom zdravlju. Alpina je izrazito mliječna pasmina koja u laktaciji od 230 do 240 dana daje 600 do 900 litara mlijeka koje sadrži oko 3,4 posto mliječne masti. Plodnost pasmine je dobra, pa najčešće ove koze jare po dvoje jaradi.
(Oslobođenje.ba)