Zauvijek nas je napustio gospodin Đuro Zifko. Na prvu, mnogi će reći: “A ko je bio taj Đuro Zifko?”
Nikom, kao njegov prijatelj, ne zamjeram na pitanju, ali zamjeram članovima predsjedništva Stonoteniskog saveza Bosne i Hercegovine koji su Zifka odmah nakon završetka rata, jednostavno zaboravili.
I ne samo njega, nego i sve ono što je nesebično činio za stolni tenis kao sport u Bosni i Hercegovini, i to u najteže vrijeme, ne samo za BiH, nego za njezin sport.
I, ma ko šta mislio, Bosnu i Hercegovinu su uspješno i sportom branili mnogi sportisti jer se i BiH branila sportom. Zar ne?
Jedan od mnogih bio je i pokojni Đuro Zifko. Nije bio državljanin BiH. A ko je bio Đuro Zifko?
U vrijeme rata, bio je građanin Luxemburga i poznat u stonoteniskom svijetu kao vrstan i cijenjen trener, posebno u Njemačkoj.
Rat u BiH je onemogućio svako funkcionisanje sportskih saveza pa se tražilo svako moguće riješenje tog problema.
Stonoteniski savez BiH ga je pronašao u Đuri, koji je bio ugledan stonoteniski radnik i poznat u najvišim instancama Stonoteniskog sporta u svijetu.
Sve nadležnosti Stonoteniskog saveza BiH prenijete su na Đuru. Jednostavno, Zifko je bio Stonoteniski savez BiH!
Sa puno ljubavi i bez bilo kakve naknade prihvatio se odgovornog posla.
Pored mnogo prepreka u poslu koji je obavljao za stolni tenis u BiH, u saradnji sa gospodinom Stjepanom Kljujićem, uspio je da Stonoteniski savez BiH, prvi od svih bh. sportskih saveza, dobije članstvo u evropskoj i svjetskoj asocijaciji.
Na taj način, 1992. godine omogućeno je mladim stonoteniserkama i stonoteniserima Bosne i Hercegovine da prvi nastupe na Evropskom prvenstvu za pionirke i pionire, juniorke i juniore, koje je održano u julu mjesecu 1992. godine, u, tada, Čehoslovačkom gradu Topolčani.
Na tom takmičenju prvi put je Evropa vidjela zastavu sa zlatno-žutim ljiljanima, tada najmlađe članice UN-a – naše Bosne i Hercegovine.
Slijede takmičenja obje seniorske reprezentacije na svjetskim, evropskim i međunarodnim prvenstvima.
Mnogo toga je u ratu za predstavljanje Bosne i Hercegovine činio Đuro Zifko.
Ali, bez obzira na one koji su ga zaboravili, naš Đuro neće biti zaboravljen, niti sve ono što je nesebično davao za BiH.
U srcima, tada prvih reprezentativki i reprezentativaca, koji su na grudima nosili grb sa zlatno-žutim ljiljanima i pod zastavom sa istim znamenjem, živjet će Đuro.
Sigurno ga nikad neće zaboraviti: Adela i Linda Mešan, Vanja Šantić, Tarik Hodžić, Muhamed Mehmedović, Boris Pranjković, Nenad Stevanović, Fadil Mešan….
Neka ti je vječna slava i hvala naš Đuro, a porodici i prijateljima, svi mi koji smo te voljeli, izražavamo saučešće.
(Fadil Mešan)