Žarko Paspalj, jedan od najtalentovanijih košarkaša iz ere jugoslovenske dominacije, prisjetio se kako je teško podnio vijest o tragičnoj smrti svog nekadašnjeg saigrača Dražena Petrovića.
Igrajući za reprezentaciju Jugoslavije, Paspalj je ostvario niz uspjeha koji su obilježili košarkašku scenu krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. Međutim, raspad države i ratovi prekinuli su snove o timskom vrhuncu na globalnim takmičenjima.
U razgovoru za hrvatski tportal, Paspalj je prokomentarisao potencijal svoje generacije da savlada američki Dream Team 1992. u Barseloni, ističući kako bi prava snaga tog tima bila vidljiva tek 1996. na Olimpijadi u Atlanti:
“Možda ne te 1992. godine, ali ljudi moraju znati da smo mi na osnovi svjetskog zlata 1990. dobili domaćinstvo SP-a 1994. U Beogradu je samo zbog tog turnira sagrađena Arena. To prvenstvo 1994. trebalo je da bude najava za Igre u Atlanti 1996. i ta priča zvuči mi puno objektivnija nego ona da bismo mogli da uradimo nešto 1992. U Atlanti sam imao 30 godina, Kukoč, Rađa i Divac 28, 29… Bili smo u punoj snazi, svako od nas već je imao puno iskustva, a o talentu i znanju da ne pričam. Tada je trebalo da pružimo svoj maksimum i upravo zbog toga neizmjerno mi je krivo što nismo dobili priliku da vidimo što bi se dogodilo,” rekao je Paspalj.
Paspalj se osvrnuo i na trenutak kada je saznao za Draženovu smrt:
“U Grčkoj, u Pireju. Upravo sam išao na trening. Kada sam čuo prve vijesti, nisam ih najbolje ni razumio, nisam shvatao šta čujem ili vjerovatno nisam želio da je to istina. Ali kada sam došao u klupski salon, sve mi je bilo jasno. Nisam mogao da vjerujem da se to događa. Kasnije sam saznao detalje. Dražen je u tom trenutku bio dio reprezentacije, imao je obaveze u reprezentaciji i kao dio tima morao je do kraja da ostane s ekipom. Neshvatljivo mi je da je otišao sam. Znam samo da ga Duda nikad ne bi pustio samog. Tu nema nikakve dileme. Sve ostalo je uticaj sudbine i to je teško objasniti. Nažalost, prerano nas je napustio. Ne znam šta bih više mogao da kažem. Prerano i baš glupo,” rekao je Paspalj.