Miralem Pjanić (36), bivši veznjak Rome i Juventusa, govorio je na Festivalu sporta u Trentu o Kerimu Alajbegoviću i njegovom dolasku u Juventus.
Naš nekadašnji reprezentativac razgovarao je s novinarkom Fabianom Della Valle na panelu „Pijanista“ u Teatru Sociale. Dotakao se reprezentacije BiH i brojnih trenutaka iz svoje karijere. Njegove izjave prenosi TuttoMercatoWeb.
Pjanić je potvrdio da je učestvovao u izboru Alajbegovićevog novog kluba.
„Tačno je da je sve išlo preko Kerimove porodice i mene. Tražili su savjet i željeli da budem uz njega. Chelsea je bio veoma blizu da završi posao, ali momak je želio doći igrati u Italiju. Nekoliko italijanskih klubova bilo je zainteresovano za njega, a on je izabrao Juventus. Danas me razgovori s njim i njegovom porodicom ispunjavaju ponosom što vidim našeg igrača u Juventusu. Posebno me raduje što igra dobro. Znam da će navijačima Juventusa donijeti mnogo zadovoljstva. Izgradit će svoj put i sigurno će biti važan igrač.“
Posebno je izdvojio njegovu hrabrost s loptom.
„Kada primi loptu, nije igrač koji je vraća nazad i skriva se. On uzme loptu i krene prema protivniku. Takva ličnost u tim godinama nije uobičajena. To vam govori da će imati veliku budućnost. Ne možemo očekivati da nam rješava utakmice. Treba brzo učiti kako bi što duže ostao u Juventusu. Juventus je veoma zadovoljan što ga ima u ekipi. Kada je lopta kod njega, uvijek se nešto dogodi.“
Hvali i njegovog mlađeg 13-godišnjeg brata iz Bayera, koji već ima pozive Njemačke.
“Upamtite i ime Emre Alajbegović, još ćete puno čuti o njemu.”
Govorio je i o pobjedi BiH nad Italijom te radu Sergeja Barbareza.
„Mislim da su razlozi složeni i da zahtijevaju duboku analizu. Smatram da je Italija na utakmicu u Zenici došla pod velikim pritiskom. Niko nije očekivao da BiH može stići do baraža. Barbarez je napravio ogroman posao dajući igračima osjećaj pripadnosti i samopouzdanje. Na toj utakmici pokazali su želju i žar da predstavljaju svoju zemlju. Italiju je pogodio Bastonijev crveni karton, a onda se pojavio strah. Boli što Italije nema na Svjetskom prvenstvu 12 godina. To je previše i Italija se mora vratiti što prije.“
Pjanić se prisjetio odrastanja između BiH i Luksemburga.
„Zbog rata smo bili prisiljeni otići u Luksemburg. Kada sam sa 13 godina otišao od kuće, učinio sam to jer nivo profesionalnog fudbala u Luksemburgu nije bio dovoljan za mene. Želio sam još napredovati. Roditelji su me pratili i podržavali. Bosna i Hercegovina bila je izbor srca iako nikada nisam igrao za njene omladinske selekcije. U mojoj kući njegovala se naša kultura i uvijek sam se osjećao kao Bosanac. U BiH smo imali igrače poput Salihamidžića i Barbareza. To su bili ljudi koji su igrali na najvišem nivou.“
Govorio je i o odlasku u Barcelonu u razmjeni s Arthurom Melom.
„Barcelona me tražila dva puta. Godinama sam znao za njihov interes. Znao sam kako biraju igrače i kakvu filozofiju imaju. Oduvijek sam sanjao da igram na Camp Nouu i s Messijem. U Juventusu sam osjećao da smo stigli do kraja jednog ciklusa i da bi promjena bila ispravna. Sigurno nije ispalo onako kako sam zamišljao. Bilo je komplikovano zbog koronavirusa, a Barcelona se nalazila u dramatičnoj finansijskoj situaciji. S trenerom Koemanom nisam uspijevao pronaći zajednički jezik. Nije se dogodilo ništa posebno, ali nije mi se sviđao način na koji je tretirao igrače. Želio sam ostaviti drugačiji trag u Barceloni.“
Juninho Pernambucano imao je veliki utjecaj na njegove slobodne udarce i odnos prema treningu.
„Apsolutno jeste. Bila je to ekipa koja je osvajala prvenstva u nizu. Prvi put sam pronašao fudbalera na kojeg sam želio ličiti na terenu i izvan njega. Gledao sam Juninha zbog slobodnih udaraca, ali i zbog načina na koji je trenirao.“
Na pitanje o tri stvari potrebne za savršen slobodan udarac odgovorio je jasno.
„Trening, trening i još trening. Sve je u koncentraciji koju ulažeš na treningu. Na treningu imaš mnogo prilika, a na utakmici možda samo jednu. Koliko je puta Juninho otvorio utakmicu dobro izvedenim slobodnim udarcem? I lopte su se stalno mijenjale. Na jednu ili drugu mogao si se naviknuti samo radom.“
Među najboljim izvođačima slobodnih udaraca izdvojio je Andreu Pirla i Sinišu Mihajlovića.
„Rekao bih Pirlo i Mihajlović. Mihajlović je lijevom nogom imao nevjerovatan udarac. I Pirlo je bio izuzetan.“
Kada je riječ o današnjim igračima, njegov izbor je Paulo Dybala.
„Dybala ih izvodi najbolje.“
Prisjetio se i nadimaka Mali princ, Mozart i Pijanista.
„Svi mi se sviđaju. Bilo je zaista nevjerovatno da mi u gradu poput Rima Francesco Totti da takav nadimak. To je bilo posebno.“
Pjanić je tokom karijere igrao s Lionelom Messijem, Cristianom Ronaldom i Tottijem.
„Messi i Ronaldo ipak su malo iznad Francesca. Na prvo mjesto stavljam Messija. Proveo sam godinu s njim. Zapanjivalo me koliko mu je na treningu sve dolazilo prirodno. Djelovalo je kao da ima Božiji dar. Ispravljao je sve što bismo mi mogli pogriješiti. S Cristianom sam proveo dvije godine u Juventusu. Svi mladi trebali bi se ugledati na nekoga poput njega. Ponekad si i njega mogao vidjeti da griješi. Razlika između njega i nas bila je u tome što nikada nije odustajao. Žao mi je što s njim nisam osvojio Ligu prvaka jer je ta ekipa imala potencijal da je osvoji.“
Smatra da Roma može osvojiti titulu prvaka Italije.
„Apsolutno može. Pratio sam sve njihove utakmice. Zadovoljstvo ih je gledati i zbog njih pališ televizor. Fizički su dobro. Ako Dybala u napadu nema fizičkih problema, uz Malena i ono što on radi zaista mogu vratiti titulu u Rim. U ovom trenutku najviše je zaslužuju.“
O Radji Nainggolanu govorio je s velikim poštovanjem.
„On je bio takav. Da nije bio svoj, ne bi tako igrao na terenu. Šteta je jer je zaista bio impresivan i mogao je napraviti mnogo više. Živio je onako kako je želio. To je tačno, ali za ekipu je davao sve i mogao si računati na njega. Na terenu te nikada nije ostavljao u problemima. Čak su i moje mane nestajale kada je on bio uz mene. Radja je zaista bio odličan. Volim ga i imali smo snažnu povezanost. U toj ekipi imali smo snažnu grupu i izuzetne momke. Ipak smo u tom periodu naišli na još jači Juventus.“
Finale Lige prvaka protiv Reala i danas mu je bolna uspomena. Prisjetio se svog udarca na početku utakmice.
„Taj udarac s početka prvog poluvremena i dalje mi je u glavi. Šutirao sam savršeno. Navasov refleks me iznenadio i odbranio je. Takvi šampioni u tim trenucima prave razliku. Trener Allegri je tokom sezone promijenio formaciju i pronašli smo ravnotežu. U finalu smo naišli na ekipu koja je imala više iskustva. Znali su kako upravljati ključnim trenucima naše dominacije i ne primiti gol. Rezultat 4:1 ne odražava utakmicu. Nije trebalo tako završiti. Nakon 2:1 odmah su poveli 3:1 i to nas je pogodilo. Veoma mi je žao što smo izgubili tu utakmicu. Vjerovali smo i bili sigurni da se možemo nositi s njima.“
Ipak ne smatra da je Juventus iz Cardiffa bio najjači u kojem je igrao.
„Juventus je uvijek bio jak. Godinu ili dvije kasnije imali smo zaista nevjerovatan kadar. Imali smo dvije ekipe koje su mogle osvojiti titulu. Koga god bi stavio, bio je odličan. Ne mislim da je ekipa iz Cardiffa bila najjača jer je ona koja je došla poslije imala još širi kadar.“
Velike zasluge za svoj razvoj pripisuje Massimilianu Allegriju.
„Max je bio veoma važan. Uspio je ekipi dati kompaktnost. Tih godina djelovalo je kao da nam je lako, ali nije bilo tako. To je zavisilo od njega. Učinio me drugačijim fudbalerom. Postao sam ozbiljniji i disciplinovaniji na terenu. Za mene je bio veoma važan. I danas smo prijatelji i želim mu sve najbolje u karijeri.“
Prisjetio se takmičenja u slobodnim udarcima i Ronaldovog dolaska u Juventus.
„Iskreno, uvijek je bilo između mene i Dybale. Međutim, kada je stigao Cristiano više niko nije imao šanse. Došao bi i uzeo loptu. Kada imaš nekoga ko ti donosi pobjede u svim utakmicama, šutiš i prepustiš mu je. Jednom smo pobijedili u Napulju mojim golom iz slobodnog udarca. Objasnit ću vam zašto. Cristiano Ronaldo je dobio udarac. Allegri je odmah poslao medicinsko osoblje na teren kako bi meni omogućio da izvedem slobodni udarac. Tako ga je primorao da izađe na nekoliko sekundi. Ja izvedem slobodni udarac, postignem gol i pobijedimo. Hvala Max“, rekao je Pjanić kroz smijeh.
Za kraj je procijenio Juventusove šanse u borbi za titulu.
„Za Juventus je malo rano govoriti o tituli. Kada pogledate prošlu sezonu, ne možete imati ambiciju da budete među favoritima. Inter je favorit. Roma mora održati kontinuitet s Gasperinijem. Njegove ekipe lete. Ove godine zaista se ne može govoriti o tituli, nego o povratku u Ligu prvaka.“
