Sigurno da bi svaki navijač Sarajeva osim prirodne želje da se Bordo tim sa gostovanja u prvoj evropskoj utakmici vrati sa pobjedom bio (pre)zadovoljan i sa remijem. Ili da se ostvari kakav takav aktivan rezultat. Bez obzira što gol u gostima nema više istu težinu kao prije. Postići gol, eventualno značio bi da je ekipa spremna i za najveće izazove.
Sarajevo se vratilo sa punim plijenom. Budimo iskreni, pobjedu je mogao ostvariti i domaći tim. Možda je remi najrealniji. Upravo u pobjedi Sarajeva, u “prvom poluvremenu” ovog dvomeča, treba tražiti i najveći adut ove momčadi. Zoran Zekić je “igrač utakmice”. Hrvatski stručnjak znalački je u relativno kratkom vremenu posložio tim za utakmicu sa Aktobeom. Treba znati i da se o njegovom dolasku kompletirala postava, da su neki igrači stigli kao prinove ili pojačanja, pokazat će vrijeme.
Taktički, Zekić je odlično posložio tim, pravovremeno izrvršio izmjene, koje su rezultirale sa konačih 0:1. Valja priznati da je bio hendikiperan prinudnim izlaskom Mirze Mustafića, glavnog veznjaka Bordo tima. Niti jedan trener nije sretan kada u ranom otvaranju utakmice zbog povrede ili kartona mora rotirati, kombinirati i tražiti druga rješenja. Zekić je pogodio kako sa početnom postavom, tako i sa tempiranim uvođenjem gruzijca Gulliashavilija, koji je unio dosta živosti. I nešto prije toga, sa iskusnim Anđušićem, kojeg je, na iznanđenje nekih, izveo i dao šansu prošle sezone standardnom Julardžiji.
Zekić ima iskustvo kada su evropske utakmice u pitanju, ali mu na ruku nije išlo što je sa timom Sarajeva kratko vrijeme. Prvu utakmicu u Evropi planirao je kao svojevrsnu trening demonstraciju, uigravanje za ono što dolazi poslije. Nemojmo se zavaravati, nije ovo bila rapsodija, ali kada tim u gostima stvori nekoliko šansi i pritom ne dozvoli da domaći izuzev poluprilika ugroze gol golmana, može se ocijeniti kao vrlo dobrom izvedbom i najavom dobre sezone koja je pred nama. Koliko god pobjeda daje vjetar u leđa, poziva da se ispuni puno Koševo, mora se biti svjetsan da će u revanšu biti daleko teže, prvenstveno jer će kazahstanki tim igrati na sve ili ništa. I svaka pogreška mogla bi skupo koštati.
Sudeći prema izvedbi, slobodno možemo ustvrditi da je Sarajevo odigralo dobru utakmicu. Sve pohvale idu na račun Nidala Čelika, jednog od najperspektivnijih defanzivaca u BiH. Nepravedno bi bilo izdvajati bilo kojeg pojedinca, ali jedan je svakako zaslužio punu premijeu iako nije bio na terenu. Ismiru Mirviću pripadaju sve zasluge za angažman hrvatskog trenera. Premda je, a tako je uvijek kada se bira trener, pred njim bilo stotine raznoraznih CV-ija, svako je lobirao za svog kandidata i uvjeravao da je taj trener najbolji za projekat sa Bordo timom. Mirvić je bio uporan kada je Zekić u pitanju, jer ga želio i prethodno, kada su neki drugi zasjeli na klupu Sarajeva. No, sada je otišao do kraja, prihvatio sve što je Zekić tražio i u nagovještaju možemo reći da se stvara dobar tim za titulu, ali i za veće domete na evropskoj sceni. Naravno, vrijeme je najbolji saveznik. Daleko je ovo od lepršave i efikasne igre, ali pobjeda u Evropi uvijek ima posebnu težinu. Stoga, sve čestitke i pohvale idu na račun osim ekipe, trenera i za predsjednika Ismira Mirvića.
