Nakon što smo u proteklom mjesecu na našem portalu objavili tekst pod naslovom Tuzla i Tušanj kao idealni za „slovački“ model u okviru kojeg smo samo analizirali mogućnost potpune rekonstrukcije područja na stadionu Tušanj i oko njega – uz mogućnost da Tuzla po „bratislavskom“ modelu privatnim investitorima ponudi besplatno zemljište za izgradnju stambeno-poslovnih jedinica a da zauzvrat dobije novi i moderan fudbalski stadion – izazvali smo velike reakcije sportske pa i političke javnosti u Tuzli.
Dok je većina u komentarima bila oduševljena idejom, bilo je i onih koji pesimistično ne vjeruju da je tako nešto moguće i da jednostavno nema političke volje. Nakon objavljenog teksta dobijali smo bezbroj upita, poziva i privatnih poruka. Od onih koji su nas optuživali da radimo za nečije interese i ispitujemo „puls javnosti“, osoba iz građevinskog sektora koji su privatno isticali da bi na takav način povrat potencijalnim investitorima bio višemilionski te kako svi mogu prepoznati svoj interes, do onih koji su nas optuživali kako dezavuišemo javnost nerealnim projektima (valjda jer niko ne smije ili ne zna pokušati). A mi od svega uradili jednu običnu analizu uz pomoć umjetne inteligencije….
Stoga, da nas ne bi optuživali kako radimo za nečije interese niti da favorizujemo određeni projekat nakon takvih reakcija, odlučili smo tuzlanskoj sportskoj javnosti predstaviti i drugo potencijalno rješenje, vrlo jednostavnije.
Ovaj put se nismo služili umjetnom inteligencijom, nego smo angažovali stručna lica, odnosno arhitektu Denisa Malagića koji je u saradnji sa U.G. Tribina kreirao idejno rješenje rekonstrukcije postojećeg stadiona prema našim uputstvima.
Šta je cilj? Pokazati da se može i da ima načina!
Svjesni da če nam mnogi prije svega postaviti pitanje „zašto sve ovo radite“? Zato što prije svega kao autor ovog teksta želim prikazati da je nešto itekako moguće i da nije sve u nerealnim milionskim ciframa kojim se u javnosti često „gađaju“ oni čiji bi ovo trebao biti zadatak.
Znamo da ovakvi tekstovi upravo nerviraju pojedine i da im pravimo svojevrsni pritisak, jer isti žele da se narod ničemu ne nada i da misli kako su i neki sasvim realni projekti zapravo nemogući. Tuzlanska sportska javnost skoro 40 godina sluša priče o novom stadionu i pomalo je umorna od toga. Priča se kako se eto ne može, dok npr. širom kosovskih gradova niču moderna sportska zdanj kao „gljive poslije kiše“.
Ovoga puta smo odlučili bili maksimalno realni, nismo „rušili“ okolne zgrade, niti „izmještali“ kuće, nismo se zaluđivali mega anketama. Arhitekti koji je za nas uradio idejno rješenje dali smo jasne instrukcije – dovršiti stadion prema trenutno zatečenom stanju. Što realnije!
Bili smo precizni – neka to bude stadion kapaciteta do 12 000 sjedećih mjesta, ne mora biti zaokružen tribinama u potpunosti i neka ima sve što je potrebno. Nemoj uklanjati niti atletsku stazu, neka sve ostane kako jeste.
Istražili smo i koliko bi sve koštalo – uopće nije nerealno!
Kako se ne bi zaustavili samo na maketama, odlučili smo detaljno istražiti koliko bi sve u konačnici koštalo. Stoga smo stupili u kontakt sa predstavnicima jedne domaće kompanije koja ima iskustva u gradnji sportskih objekata (Isključivo na molbu kompanije nećemo objaviti o kojem se pravnom licu radi upravo zbog njihove zaštite. Jer kako kažu, ne žele „skriveni EPP“ a osim toga, obzirom da godinama rade na sličnim i mnogo većim projektima, ne žele se favorizirati na bilo koji način. Pogotovo u slučaju ako u budućnosti dođu u priliku prijaviti se na potencijalni javni poziv za izgradnju stadiona Tušanj. Potpuno jasno! Obzirom na njihov dugogodišnji renome koji su izgradili, sasvim je jasno da takve kompanije razmišljaju godinama unaprijed i u startu žele izbjeći sve potencijalne rizike u budućnosti, niti žele da ih se optužuje kako su se ranije još svjesno ubacili u prvi plan). Mi naravno ističemo potpunu zahvalnost inžinjerima ove kompanije koji su nam dali precizne podatke.
- Ako gledamo trenutno stadion Tušanj, slobodno možemo reći da je 40% posla već završeno. Imamo završen prije svega u potpunosti teren sa modernom podlogom, drenažom i svime što je potrebno što je puno zahtjevniji projekat nego što se misli. Imamo skoro u potpunosti završenu sjevernu tribinu. Kako bi sačuvali teren, gradnja ostatka stadiona morala bi ići postepeno, u fazama – kaže na početku naš sagovornik.
Na pitanje kako bi se odvijale faze i koliko bi koštale, ističe:
- Najprije je potrebno pristupiti konačnom završetku izgradnje sjeverne tribine, jer je sa vanjske strane preostalo još nekih detalja koje je potrebno završiti, ali to se može raditi uporedo sa glavnom fazom – izgradnjom istočne tribine sa svim predviđenim prostorima kao što su svlačionice, prostori za administraciju, sobe za tehničku kontrolu, ali i VIP prostorom, media centrom, prostorom za medije. S obzirom da ovdje imamo već u potpunosti spreman ravan teren za gradnju sa šipovima, u najboljem slučaju cijena izgradnje istočne tribine mogla bi iznositi oko 8 miliona KM. Može ta cijena biti i nešto viša, što naravno zavisi od kompleksnosti samog projekta i šta se sve želi postići. Lakše bi mi bilo kazati okrugli iznos od 10 miliona KM, ali uz precizna planiranja pa i malu ekonomičnost, možemo govoriti o prvobitnom iznosu.
Kako bi provjerili i uporedili navedene tvrdnje, iz pouzdanih izvora dobili smo informaciju da će nova Veležova tribina na stadionu „Rođeni“ koja se privodi kraju koštati ukupno pet miliona KM. Ako u obzir uzmemo činjenicu da Veležova nova tribina ide duž cijelog terena te je po dužini ista ili približno ista kao potencijalno nova istočna tribina stadiona Tušanj,. Obzirom da bi tušanski istok bio nešto viši i sa većim kapacitetom sjedećih mjesta za barem 30% , onda je jasno da je cijena od 8 do 10 miliona KM itekako realna.
Šta bi bila iduća faza?
- Kako bi stadion konstantno bio funkcionalan, veoma važno je dok traje izgradnja istočne tribine zadržati postojeće prostore na jugu gdje se nalaze svlačionice i administracija. Nakon što istočna tribina bude u funkciji, može se početi sa gradnjom nove zapadne tribine. Bilo kakva sanacija postojeće tribine veoma je riskantna jer se radi o prilično staroj i zapuštenoj tribini koja kao takva može predstavljati potencijalnu opasnost u budućnosti. Iako izgradnja zapada ne bi zahtjevala dodatne objekte i prostore unutar same tribine osim mokrih čvorova, njena izgradnja je nešto kompleksnija zbog samog terena koji iza tribine nije ravan. Pa stoga ukoliko bi uslovno rečeno uštedili na tome što nemamo dodatnih prostorija, taj novac bi bio usmjeren na vanjsko uređenje i pristup tribini, spajanje sa sjevernom tribinom i izgradnjom visokh potpornih zidova iza same tribine, jer se iza iste nalazi brdo. U obzir treba uzeti i rušenje te uklanjanje dijelova stare tribine. Tako bi konačna cijena zapada iznosila također između 8 i 10 miliona KM, – kaže naš sagovornik te dodaje:
- Uporedo sa izgradnjom zapada može se pristupiti rušenju, odnosno izgradnji nove pomoćne zgrade na južnoj strani stadiona te ostalih pomoćnih objekata u kome bi bili apartmani za igrače, klupska kantina, restoran, teretana, medicinski centar. Kompletan admnistrativni dio može biti preseljen u prostore nove istočne tribine jer bi itekako bilo dovoljno mjesta i za prostorije fudbalskog i atletskog kluba ali i administraciju J.U. Gradski stadion Tušanj.
Interesovala nas je konačna procjena, dakle kompletan stadion kao sa makete na slikama.
- Uz dobro planiranje, kroz dvije faze gradnje, vjerujem da se kompletan projekat može završiti za 20 miliona KM. Pazite, opet navodim da trenutno imamo završeno skoro 40% stadiona sa terenom i sjevernom tribinom. Dakle, dvije nove tribine, nova pomoćna zgrada, pomoćni objekti i parking. Osim toga, prednost je što bi se gradilo u dvije faze pa se kompletan novac ne mora osigurati odmah, nego nekom realnom periodu do četiri godine, što uopće nije nerealno. Bio bi to stadion na kome bi Sloboda u budućnosti bez problema mogla igrati evropske utakmice a Tuzla ugostiti fudbalsku reprezentaciju BiH, – kazao je na kraju razgovora naš sagovornik.
Može se kad se hoće i kad se želi!
Hoćemo li ovim tekstom izazvati reakciju nadležnih vlasti u Tuzli, Tuzlanskom kantonu, federalnoj Vladi? Čisto sumnjamo. Jer da se ovaj projekat istinski želi realizovati, on bi se i pokrenuo.
Novac uopće nije problem, pogotovo ako bi u jednom ovakvom projektu učestvovali svi nivoi vlasti, od gradske, preko kantonalne do federalne.
Isto tako nepobitna činjenica je da je Vlada FBiH u proteklom periodu izdvajala milionske iznose za određene sportske infratrukturne projekte, od olimpijskih bazena u Mostaru i Zenici, a prije koji dan odobreno je i pet miliona KM za nastavak izgradnje sportske dvorane u Mostaru, što nas iskreno raduje. Ali istovremeno i čudi kako to da iz najmnogoljunijeg kantona u Federciji BiH nema čak niti inicijative, da se nešto i pokuša.
Svojevremeno, ne tako davno je bivši gradonačelnik Tuzle i najavio izgradnju istočne tribine.
„Imamo obećanje kantonalne Vlade i premijera Kadrije Hodžića. Mi imamo spremna tri miliona KM, od kantona i premijera vlade imamo obećanje za dodatna tri, ukupno šest miliona“ – kazat će svojevremeno Jasmin Imamović.
Ubrzo će nakon toga „pasti“ Vlada Kadrije Hodžića pa od planiranog projekta nije bilo ništa, a novac koji je navodno bio spreman, vjerovatno je potrošen u druge svrhe.
Ako ćemo nekom realnom račuicom sada četiri godine kasnije, ako je tada mogao biti osiguran iznos od 3+3, uz sva inflatorna kretanja koja su se dogodila u međuvremenu pa i značajno povećanje kantonalnog i gradskog budžeta u odnosu na 2021. godinu, sasvim je realno da bi tadašnjih „3+3“ danas moglo biti „5+5“. Dakle 10 miliona KM – sasvim dovoljno za realizaciju prve faze odnosno izgradnju istočne tribine.
Neće se u Tuzli ljutiti da na nekoliko „južnih“ – Tuzla dobije jednu investiciju
A za drugi dio projekta, tamo nekad 2028. godine – Tuzla bi se s pravom mogla obratiti Vladi Federacije. Bilo bi naglo i previše rano da se to traži već naredne godine, jer se ove ali bogme i prošle godine potršilo dosta novca za sportsku infrastukturu, pa Tuzla neka bude poštena i neka se spremi, ako sad najavi i bude strpljiva možda nešto bude do 2028. Taman dok se skupi. Sarkastični smo, naravno.
Ali nismo sarkastični kada kažemo da se zaista ulagalo u sportsku infrastkturu, ali ne previše sjeverno. Južno je za sada prioritet: osam miliona KM za olimpijski bazen u Mostaru prošle godine, po 1.5 miliona, dakle ukupno tri miliona za izgradnju i rekonstrukciju stadiona Veleža i Zrinjskog, tri miliona za dvoranu u Stocu, nešto manje od milion za dvoranu u Ljubuškom, ukupno pola miliona za KSC Mostar i dvoranu u Sjevernom Logoru te još pet miliona ove godine za nastavak izgradnje dvorane u Mostaru. Preko 20 miliona KM za svega dvije godine. Aferim!
Nadamo se da se Tuzlaci niti građani Tuzlanskog kantona nakon ovih podataka neće osokoliti pa nedaj Bože zatražiti i koji milion za rekonstrukciju Mejdana. Nema potrebe da Tuzlaci budu toliko bezobrazni, ponavljamo, bitno je da imaju razumijevanja pa neka ako ništa iduće godine projekat zajedno započnu Grad i Kanton, a Vladi FBiH neka se da roka da se skupi novca do 2028. za drugu fazu projekta.
Da ne budemo bezobrazni, dovoljno bi tada bilo barem osam miliona za novi zapad, koliko i za Olimpijski bazen u Mostaru, pa će do tog perioda Vlada TK i Grad Tuzla lako osigurati još po milion KM kroz neki rebalans ili kratkoročna zaduženja.
Sada čemo se pak malo uozbiljiti. Nemamo ništa protiv investicija u svim krajevima države, čak šta više, nadamo se da će ih biti više, ali bi pošteno bilo ako ništa koliko toliko ravnomjerno ih rasporediti, jer složit ćete se: preko 20 miliona u samo dvije godine u jedan kanton, dok Tuzlanski kanton kao najmnogoljudniji, privredno najrazvijeniji sa najvećim iznosom uplata PDV-a i ostalih poreza ne dobije baš ništa, pomalo je nepristojno – što je najblaži opis koji ćemo upotrijebiti.
Da zaista ima prije svega političke volje, još naredne godine bi uz dogoivor Grada Tuzla i Tuzlanskog kantona mogla početi realizacija ovakvog projekta, a takav jedan projekat kandidovati i najaviti Vladi FBiH za neku od narednih godina kao strateški u okviru ulaganja u sportsku infrastrukturu više je nego realno.
Tužno je da građani Tuzle i Tuzlanskog kantona sve samo nijemo posmatraju i zaista se nadamo da će se to u godinama koje dolaze promjeniti.
Da li će Grad graditi stadion po „bratislavskom modelu“ koji smo ranije predstavili ili nastaviti gradnju sadašnjeg stadiona kako je planirano, potpuno je nebitno. Da postoji istinska volja, možda bi kroz neki referendum bilo pošteno pitati i građane Tuzle.
No bitno je da ovaj projekat zaživi, jer mala riječ je sramota da kanton od skoro 600 000 stanoovnika nema pristojan stadion da može ugostiti fudbalsku reprezentaciju. Nije više ni sramota nego primitivno! Da, baš tako, dok gledamo kako se novi stadioni grade u Zaječaru, Loznici, Leskovcu, Koprivnici, Cetinju, građani Tuzle i Tuzlanskog kantona se kao osmom svjetskom čudu nadaju investiciji od 10 miliona eura koja za sada nije ni u planu.
Da postoji istinska volja, novac se veoma lako može osigurati, a naveli smo kako, vjerovatno bi kroz fondove UEFA-e za ovakve projekte mogao u pomoć uskočiti i NFSBiH a možda čak i neka privatna kompanija.
Godine prolaze, Tuzlaci i Tuzlanski kanton čekaju, do kada?
Mirza Kusturica
U nastavku VIDEO prezentacija kompletnog projekta ali i dodatna fotogalerija:
