U Sarajevu je preminuo Svetozar Parađina – Zebra, igrač Rudara iz zlatne drugoligaške generacije. Za Zeleno-crne je nastupao od 1960. do 1969. godine. Odigrao je 198 prvenstvenih utakmica i postigao pet golova. Bio je svestran fudbaler i mogao igrati na svim pozicijama. U jednoj utakmici je imao i ulogu golmana. Sa željom da postane dio dugog i vječnog sjećanja objavljujemo tekst, koji je uvršten u monografiju o stotinu godina Rudara, koja će biti objavljena tokom ove jubilarne Rudareve sezone. Tekst uvršten u knjigu ima naslov: Trči kao Zebra – igra kao čigra
Svetozar Parađina je rođen 16. februara 1938. godine u Sarajevu. Nogometnu karijeru započeo je u mlađim selekcijama prvoligaša s Koševa. Kako je zapažen kao jedan od najtalentovanijih juniora, nije prošlo dugo vremena da zaigrao u prvom timu. Debi na prvoligaškoj sceni imao je kao osamnaestogodišnjak protiv OFK Beograda (5:2), kada je na lijevom krilu zamijenio povrijeđenog Lalu Živkova. Bio je asistent kod dva gola, Asima Ferhatovića i Srboljuba Markuševića i ostavio snažan utisak. Nisu izostale pohvale saigrača i trenera Brozovića, koji su sipali komplimente na njegovu igru. Posebno su mu imponirale riječi Živkova koji je rekao „Ovaj mali trči kao Zebra, a igra kao čigra“. Otad su ga svi zvali i poznavali po nadimku „Zebra“.
Obzirom na veoma jaku konkurenciju, koju su predvodili poznati asovi, poput legendarnog Asima Ferhatovića, Ibre Biogradlića, Mladena Stipića, Srboljuba Markuševića, France Lovrića i Dobrivoja – Lale Živkova, nije mogao izboriti status prvotimca. Poslije odsluženja vojnog roka u Kninu, Parađina 1960. godine dolazi u Rudar, kao pojačanje za navalni red. Kod trenera Đokice Detlingera najčešće je igrao na lijevom krilu, ali često i u drugim ulogama u odbrani i veznom redu. Za njega se doista može reći da je pravi all-round, jer je igrao na svim pozicijama: od lijevog krila do golmana!
Dolaskom trenera Miroslava Brozovića u Rudar, koji je znao da ima odlične komponente bočnog igrača, odmah je prekomandovan na poziciju lijevog beka, na kojoj je do punog izražaja došla njegova britkost, spretnost, borbenost, ali i solidna tehnička potkovanost. Pokazao je visoku razinu izdržljivosti, moć ponavljanja dugih sprintova po boku, a uz to mu je iz sezone u sezonu centaršut bivao sve kvalitetniji i profilirao se u potentnog beka, bez dvojbe, jednog od najboljih u povijesti kluba. Uz Dautbegovića, Duvnjaka, Merdanovića, Ekmedžića i Stojića, bio je rođeni pobjednik i vođa, koji je dao veliki doprinos ovoj generaciji koja je „zlatnim“ slovima ušla u anale kluba.
Njegova duga karijera, koju je proveo u samo dva kluba: matičnom Sarajevu i Rudaru, protkana je brojnim anegdotama, avanturama i događajima, o kojima se priča, a od kojih Zebra izdvaja nastup u Banjaluci protiv Borca, kada je u 60. minuti zamijenio isključenog golmana Muhamedu Čoju.
-Borac je imao dva gola prednosti i više od pola sata igrača više. Svi su pomislili da ćemo pretrpjeti pravu katastrofu. Čak je tadašnji trener Borca Brozović tražio punu ofanzivu svog tima, misleći da ću s lakoćom kapitulirati. Opsada našeg gola nije jenjavala, imao sam pune ruke posla, ali sam primio samo jedan gol. Čak smo uspjeli postići i počasni pogodak i drugo poluvrijeme ostati u egalu. Banjalički novinari su me proglasili igračem utakmice, a vodstvu Borca sugerisali da me ostave u Banjaluci…
(M. Komš i A. zekić/Kakanjlive)