Prije 26 godina, tačnije 29. maja 1999. godine, ekipa NK Bosna iz Visokog osvojila je Kup BiH pobijedivši na „Koševu“ u finalu FK Sarajevo rezultatom 1:0. Jedini zgoditak postignut je u produžecima, tačnije u 114. minuti, a strijelac je bio Esmir Džafić.
Iako je pred početak meča Sarajevo bilo „papirnati“ favorit, na travnjaku je to bilo sasvim drugačije. Popularne visočke „karioke“ nisu ustuknule ni za milimetar. Osim u prvih desetak minuta meča, svo ostalo vrijeme kontrolisali su igru, bili na momente mnogo opasniji, konkretniji, borbeniji, požrtvovaniji.
Svi igrači u djelo su provodili sve zamisli šefa stručnog štaba Nermina Bukve, koji je taktički nadmudrio svog kolegu Seada Jasenkovića. Bosna je bila mnogo bolja na sredini igrališta, gdje je do izražaja došao kvalitet nogometnih majstora: Hote, Mekića, Bešlije, Vranića i Prepolija, koji su nadigrali kreatore igre Sarajeva: Ihtijarevića, Begića, Smailagića, Selimovića i Džidića.
Erupcija oduševljenja u 114. minuti
U regularnom dijelu meča nije bilo pobjednika (0:0), pa su igrani produžeci. U 114. minuti „zapalila“ se južna tribina Olimpijskog „Koševa“, gdje su bili smješteni vatreni visočki navijači – popularni „DEMONI“, njih nekih oko tristo – koji su na svojstven način proslavili vodstvo visočkih „karioka“.
Na sredini igrališta sjevnula je brza kontra Bosne. Lopta je upućena do nogometnog „vanzemaljca“ Almedina Hote, koji milimetarski tačno proigrava neuhvatljivog Esmira Džafića, koji kao brzi voz bježi odbrani „bordo“ tima i rezantnim udarcem s nekih 13–14 metara zateže „storu“ golmana Sarajeva Mirsada Dedića za vodstvo Bosne 1:0.
Na taj način Bosna osvaja Kup i postiže najveći uspjeh u bogatoj historiji kluba. Medalje svim igračima, stručnom štabu i službenim licima kluba uručio je predsjednik NS BiH Jusuf Pušina, a prelazni pehar i pehar u trajno vlasništvo preuzeo je kapiten ekipe Hota. To je izazvalo erupciju oduševljenja Bosninih navijača, koji zaslužuju sve čestitke za veliku podršku tokom svih 120 minuta meča svojim ljubimcima.
Visoko na nogama, sav grad na dočeku, slavlje do ranih jutarnjih sati
Odmah po prijemu medalja i pehara, visočki nogometaši zajedno sa svojim navijačima, u koloni dugoj preko dvjesta metara, krenuli su put grada Visoko. A onda – haos, „ludnica“! Svi u Visokom, od 7 do 77 godina, izašli su na ulice.
Skandiraju svojim mezimcima, svi hoće da ih zagrle, poljube, dodirnu… da osjete pehare pod svojom rukom. Čestitke pljušte sa svih strana, svi žele biti sa osvajačima Kupa. Stariji žitelji grada kažu da je bilo više naroda na visočkim ulicama na dočeku Bosne nego kad je TITO posjetio Visoko.
A onda se fešta seli u restoran – ples, pjesma, muzika… Svi su u transu, euforiji, delirijumu.
A, poštovani čitaoci, negdje oko 23 sata, vaš novinar, koji je radio prenos meča za lokalni radio više od tri i po sata, uzima mikrofon na zahtjev igrača i navijača. I onda – nastaje lom! Proziva i poziva direktora kluba, visočkog „Berluskonija“ Ivicu Pekića da se obrati svim prisutnim u restoranu.
Poslije njegovih riječi podrhtava ne samo restoran, nego i cijelo Visoko. Slavlje tek „počinje“. Hektolitri piva, sokova, konjaka… Na sve strane ori se: „Kup, Kup, Kup je naš!“ – i sve to traje do ranih jutarnjih sati. Taj 29. maj 1999. godine ušao je u anale visočkog sporta i bh. nogometa.
Oni su članovi ekipe koja je osvojila Kup BiH:
Bečirović, Džafić, Geca, Seferović (Fočić), Hota, Prepoli, Vranić (Baručić), Bešlija, Hadžiahmetović, Mekić (Memić), Hadžispahić.
Trener: Nermin Bukva
Rešad MAMELA