Prije 28 godina Ljijani su igrali prvu kvalifikacijsku utakmicu. Tu su bili Omerović, Šabić, Glavaš, Konjić, Katana, Begić, Smajić, Baždarević, Kodro, Bolić, Baljić…
Oni su činili početnu postavu A reprezentacije Bosne i Hercegovine, s kojom smo ušli u prve kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo koje se igralo u Francuskoj 1998. godine. Tokom igre, na terenu su im se pridružili Varešanović, Šašivarević, Musić…
Izgubili smo “glat” 3:0. Očekivano. Ipak, za nas je pobjeda bila sama činjenica da startamo u kvalifikacijama. Do tada smo igrali promotivne utakmice u Zagrebu, Bolonji, Dizeldorfu, Genku kao i po Sloveniji, Španiji i drugim zemljama.
Prije utakmice u Kalamati, selektor Fuad Muzurović jedine pripreme sa “strancima” imao je početkom juna 1996. godine u Velikoj Kladuši. Igralo se u Bosanskoj Otoci, Cazinu i Bihaću.
Mehmed Baždarević, Elvir Bolić, Admir Smajić, Fahrudin Omerović, Suvad Katana, Nermin Šabić, Muhamed Konjić, Ivica Jozić, Vukašin Petranović, Sanin Pintul, Samir Tabaković, Edin Mujčin, Almir Turković, Senad Repuh, pripremani su za prve kvalifikacije. Bilo je to više druženje, upoznavanje Krajine i degustacija janjetine.
Uz Muzurovića u stožeru su još bili Enver Marić, Mustafa Hukić, Miralem Brkan i Besim Šabić. Pripreme je nadgledao direktor Džemaludin Mušović.
Vratimo se utakmici u Grčkoj. U grupi s nama bili su još Danska, Hrvatska i Slovenija. Da bi krenuli u kvalifikacije, kao domaći teren prijavili smo Bolonju. Italijanski nogometni savez bio je galantan, osim što nam je “ustupio” Bolonju, iste godine Azzurri su pristali igrati na neuslovnom Koševu (6. novembra 1996. godine) i tako poslali poruku FIFA-i da Bosna i Hercegovina domaće utakmice u nastavku kvalifikacija može igrati u BiH. Tako je i bilo.
Muzurović je priznao grešku s početnom postavom. Želio je startati s umornim Omerovićem i Baljićem, umjesto s Dedićem, koji je također bio u formi.
Protiv Grčke smo istrčali s “teretnom” postavom pa je poraz bio očekivan. Možda malo previsok. Zanimljivo je da Ibrahim Duro, tada jedan od najboljih igrača u Hrvatskoj, nije bio “raspoložen” igrati.
Dolazak Brace iz omladinaca u A selekciju
Utakmica A tima imala je svoju predigru. Dan prije (30.9.1996. godine) i mlada reprezentacija je igrala s Grčkom. Poraženi smo 1:0, a ostat će upamćena po debiju tada najboljeg igrača na utakmici. Hasan Salihamidžić, tadašnji prvotimac HSW, zaigrao je jedini put za mlade jer ga je iste večeri Džemaludin Mušović preporučio Muzuroviću za A reprezentaciju.
Tako je Nermin Hadžiahmetović, selektor U21, u nastavku kvalifikacija ostao bez najjačeg aduta. Braco će postići prvi zvanični gol za BiH u istim kvalifikacijama. Bilo je to protiv Hrvatske u Bolonji (1:4), kada smo poraženi od Vatrenih.
Prijateljski susret s Italijom na Koševu
Premda niko nije tražio alibi za poraz u Kalamati, istine radi, treba reći da je vlasnik hotela, u kojem je boravila BiH, slučajno ili ne, organizirao svadbu. Bilo je bučno do jutarnjih sati. Nikome nije bilo mrsko od bh. igrača odškrinuti vrata i slušati taktove suzukija…
Niko nije previše tugovao. Nakon Kalamate, već narednu utakmicu za mjesec dana u Bolonji smo “ugostili” Hrvatsku. Za taj susret pojačao nas je Amir Teljigović, čime je vezni red još više dobio na “težini”.
Iste godine, već za prijateljski susret s Italijom na Koševu, najavljena je čistka. Priređen je oproštaj za Omerovića, Smajića i kapetana Baždarevića.
Ostatak kvalifikacija odigrali smo dosta pristojno. Pobijedili smo dva puta Sloveniju i Dansku na Koševu. Grčka nas je, više sretno nego kvalitetom, dobila 0:1 nakon “mora” šansi. Bilo je kišno, ali je Koševo bilo puno.
U posljednim trenucima poraženi od Hrvatske
I u Kopenhagenu smo stajali dobro. Stvarali i propuštali šanse, a Danci dva puta pogađali. Naplatili smo im s kamatama u uzvratu.
Posebna priča je utakmica s Hrvatskom u Maksimiru. Vatreni su bili predvođeni Miroslavom Blaževićem. Hrvatska je bila na konopcima, Ljiljani razigrani, Dražen Ladić uspavan… I kada se činilo da će susret završiti bez pobjednika (2:2), Hrvatska je postigla pobjedonosni gol.
Odahnuo je tadašnji “poglavar” Hrvatske Franjo Tuđman, koji je iz maksimirske lože pratio meč. Preživio je i Blažević, kojem su sa svih strana maksimirskih tribina skandirali “Ćiro pe**ru”… i Bosanci i Hrvati. Baš iz tih kvalifikacija, Ćiro će na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj “98” osvojiti bronzu.
Deset godina kasnije, Ćiro je preuzeo reprezentaciju BiH i zamalo je odveo na Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Afriku. Zapeo je u baražu protiv Portugala. Pošlo je to za rukom Safetu Sušiću, koji je odveo Zmajeve na SP u Brazil. Jedino takmičenje na kojem je Bosna i Hercegovina igrala.
S.S.
