Za svakog ljubitelja nogometa, koji je u životu pogledao barem samo jednu utakmicu Ronaldinha dok je ”Zubo” bio na vrhuncu moći, legendarni Brazilac jedan je od najvećih ikad. Z Vlastiti navijači su ga obožavali, protivnički su mu se divili, a on se samo smijao, on je samo uživao. Hodao je terenom drugačije, loptu je milovao drugačije. Bio je suština nogometa i njena izvorna bit te jedan od ”posljednjih Mohikanaca” nogometa koji je igrao samo i isključivo zbog užitka.
Jedan od najvećih ikad i najomiljeniji igrač svih vremena
Zapravo, legendarni nogometni čarobnjak jedan je od onih malobrojnih velikana igre koji nikad nije igrao nogomet, ne, on se igrao nogometa. Ronaldinho je bez dvojbe jedan od najvećih nogometaša koji su ikad ”naganjali loptu”, njegovi driblinzi, finte, golovi bili su mala remek-djela zbog kojih su nogomet gledali i u njemu uživali i oni koje načelno najvažnija sporedna stvar na svijetu nikad nije zanimala. Karijera koju je ostvario impresivna je, no bez ikakve dvojbe mogla je i morala biti još upečatljivija da je ”Zubo” više vremena provodio na treninzima, a manje u noćnim klubovima.
Karijeru je započeo u Gremiju, no takav talent nije se mogao vezati za Brazil i genijalac s vječitim osmijehom na licu i pletenicama u kosi zaputio se u Europu. Točnije, u PSG gdje je na Parku prinčeva pokazao zašto su ga mnogi u to vrijeme smatrali jedinim živućim nogometnim princom.
Slučajno došao u Barcu, a onda pokazao zašto je nogomet najljepša igra na svijetu
U Parizu je igrao samo dvije sezone, ali dovoljno dugo da su ga željeli svi, ali baš svi europski velikani. Najbrža i najsretnija je bila Barca, no malo je nedostajalo da do transfera nikad ne dođe.
“Želimo da Barcelona bude stalno u vrhu svjetskog nogometa, a za to nam je potreban jedan od ove trojice genijalaca – David Beckham, Thierry Henry ili Ronaldinho.”
Henry je ostao u Arsenalu i tek će kasnije doći u Barcu, Beckham je završio u Madridu, a Barca je tek onda krenula u operaciju Ronaldinho. U mrtvoj trci pobijedili su United, a za Brazilca su izdvojili u to vrijeme nevjerojatnih 30 miliona eura.
Brazilac je u novom dresu debitirao na prijateljskoj utakmici protiv Juventusa 27. jula, a tadašnji trener Barce, legendarni Frank Rijkaard, bio je oduševljen.
”On je fenomen. Nikad nisam vidio nešto ovako. Svaki put kad dodirne loptu spreman je napraviti neku čaroliju”, pričao je Holanđanin.
U službenom debiju za Barcu zabio jedan od najljepših golova ikad
Da je Rijkaard bio u pravu, Ronaldinho je dokazao 3. septembra 2003. u svom službenom debiju u Primeri protiv Seville.
Primio je loptu na polovici terena, krenuo u nezadrživi slalom, i nakon što je predriblao nekoliko protivničkih igrača, zakucao je s 25 metara loptu u same rašlje. Rijkaard se u nevjerici uhvatio za glavu, navijači su bili u deliriju, protivnički igrači su mu pljeskali. A on? On se samo smijao. Kao što se uvijek smijao. Bio je to jedan od najvažnijih i najljepših golova svih vremena. Gol koji je obilježio cijelo jedno desetljeće.
???? Hace 15 años el mago nos brindaba este golazo????????✨
???? OMG
???? @10Ronaldinho
???? Sevilla#ViscaBarca #Ronaldinho #Barcelona
Via @FCBarcelona pic.twitter.com/EnWhjjmKav— República (@republicagt) September 3, 2018
Već nakon prve utakmice u Barcinom dresu, navijači su bili oduševljeni Ronaldinhovim magičnim nogometnim talentom. Njegova sposobnost da u potpunosti promijeni tok igre veličanstvenim solo-prodorima pretvorila ga je u nogometnu ikonu novog stoljeća.
Bio je ikona cijelog jednog desetljeća
Barca je u prvoj sezoni s Ronaldinhom nanizala nevjerojatni niz od sedamnaest uzastopnih utakmica bez poraza i završila na drugom mjestu Primere, osiguravši direktan plasman u Ligu prvaka. Tada je to bio veliki uspjeh, jer je Katalonski div u to vrijeme živio u sjeni Reala, Valencije, pa čak i Deportiva. Ronaldinho je radio čuda na travnjaku, a Barca je gazila sve pred sobom, pa je naslov prvaka došao kao tačka na i fantastične sezone brazilskog genijalca, jer realno, Katalonci s Ronaldinhom i bez njega bili su dvije posve različite ekipe.
Na vrhuncu slave Ronaldinho je dva puta zaredom osvojio laskave titule najboljeg svjetskog igrača, FIFA World Player 2004. i 2005., te Ballon d'Or (Zlatnu loptu) 2005.
Dolaskom Ronaldinha u Barcelonu historija nogometa kakvog danas poznajemo počela se drugačije pisati i pitanje je bi li danas Blaugrana bila sinonim za atrakciju i lepršavost da prije 15 godina na Camp Nou nije stigao vječno nasmijani dugokosi Brazilac.