Pred aktuelnim prvakom naše zemlje, FK Sarajevo, velika je utakmica večeras, jedna od najvećih u njihovoj bogatoj klupskoj historiji, ne samo zbog važnosti koju nosi, a to je plasman u grupnu fazu Evropske lige, nego i zbog imena kluba kojeg će Sarajevo ugostiti, na žalost u Zenici, a ne na Koševu, i na još veću žalost – na sablasno praznom Bilinom polju.
Nema sumnje da šeher neće spavati večeras ako bordo momci naprave senzaciju (jer upravo to bi i bilo izbacivanje velikana iz Glazgova), ali da će Horde zla i Pitari faliti večeras kao nikad do sad, to je jasno svima.
Generacija tima s Koševa, prije tačno 40 godina, nije imala tu nesreću da igra pred praznim stadionom. Tog 1. oktobra 1980. Sarajevo je u okviru 1. kola tadašnjeg Kupa UEFA, sezona 1980/81, ugostilo tada još većeg rivala – njemačkog fudbalskog giganta Hamburgera SV-a, koji je tada nosio titulu vicešampiona Evrope (izgubili u maju iste godine od Nottingham Foresta s 1:0 na Bernabeu).
Ponovo te sudije
Navijačima Sarajeva nije bilo tada jednostavno kad su saznali ime protivnika, jedni su bii razočarani jer su Sarajevu protiv HSV-a davali minimalne šanse kao što se i danas uglavnom daju našem predstavniku protiv Celtica, dok su drugi jedva čekali da na Koševu gledaju tadašnje evropske fudbalske zvijezde Magatha, Rubesha, Kaltza, Groha, Reimanna i druge. Uostalom, nakon gostovanja Manchester Uniteda 1967, HSV je bio najveći klub koji je sletio u glavni grad BiH.
Otac autora ovog teksta imao je tu sreću da bude na Koševu i priča nam kako se „odlično sjeća kako je sa svojim mlađim bratom u posljednji čas uletio na stadion i zauzeo jedno od mjesta na kraju istočne tribine.
Sjeli su, kaže, „tamo gdje ulaze vozila hitne pomoći i bili dio mase od blizu 50.000 gledalaca koji su tog dana uživali u utakmici sa šest golova, u potezima Sušića, Pašića i ostalih majstora jugoslavenskog fudbala, ali na kraju i tugovali jer tih 3:3 nije bilo dovoljno za slavlje domaće publike”.
„Pala” je odmah i kritika, jer kaže „da nije bilo sudije iz Velsa u prvoj utakmici, Sarajevo bi izbacilo HSV-a jer ne bi morali juriti pobjedu od 3:1 ili 2:0 koja im je trebala”.
I zaista, historija se očito ponavlja kada su klubovi iz naše zemlje u pitanju, konkretno u ovom slučaju Sarajevo, koje u okvirima BiH i Balkana spada u red najvećih klubova, ali malo dalje u Evropi očito će morati proći još mnogo vremena tokom kojeg će bh. klubovi morati postići neke rezultate kako bi imali kakvu – takvu naklonost sudija u važnim mečevima.
U Hamburgu su bordo timu isključena tri igrača. Utakmica na Volkspark stadionu ostala je upamćena po skandaloznom suđenju Velšanina Clive Thomasa koji je mahao kartonima (isključeni Radeljaš, Hadžibegić i Milak), HSV je na kraju slavio s 4:2, a dva gola Papeta ostavila su nade tada vicešampionu Jugoslavije. Podsjećanja radi, Sarajevo je veliku krađu doživjelo i pomenute 1967. u dvomeču protiv Man. Uniteda (na Koševu im poništen čist gol), a nedavno je naš klub doživio možda i veću krađu od navedenih i to u Brestu protiv Dynama gdje im je također poništen gol zbog ofsajda kojeg su vidjele samo, tokom svih 90 minuta, očajne sudije s Kipra.
Oslabljeni na Koševu
Vratimo se na prepuni sarajevski olimpijski stadion, na ono što se dešavalo tog 1. oktobra 1980..
Te sezone je Sarajevo prvi put u klupskoj historiji izborilo učešće u Kupu UEFA, a nakon ranije spomenutih crvenih kartona trojici igrača ekipe s Koševa, Sarajevo je revanš na Koševu dočekalo znatno oslabljeno. Ali ne i obeshrabreno jer su u svojim glavama naši igrači imali taj podatak da su u Hamburgu postigli dva gola i pokazali da se mogu nositi sa Nijemcima. Tako je i bilo.
Trener Fuad Muzurović je utakmicu počeo sa sastavom: Janjuš, D. Božović, Lukić, Vidaković, Rajković, N. Ferhatović, Sušić, Janjoš, S. Merdanović, Kapetanović i Pašić.
Na drugoj strani, Hrvat Branko Zebec, nekadašnji (1951. – 1961) reprezentativac Jugoslavije, počeo je sa jedanaestorkom: Koitka, Kaltz, Groh, Jakobs, Hieronymus, Hartwig, Reimann, Memering, Hrubesch, Magath i Dressel.
Ofanzivna i muška igra od starta donijela je ubrzo i rezultat. Već do 15. minute susreta Sarajevo je stvorilo četiri velike prilike preko Merdanovića, dva puta Lukića i Kapetanovića, a osam minuta kasnije Koševo je proključalo jer je pogodio Lukić! Na žalost, tri minute kasnije uslijedio je muk na Koševu jer je na 1:1 poravnao Hrubesch. Ipak, tada je proradio tandem Sušić – Pašić kada je prvo Pape uposlio Pašića za 2:1 na poluvremenu.
Nakon novih promašaja igrača Sarajeva, gosti preko sjajnog Hrubescha u 58. minuti poravnavaju na 2:2. Drama se nastavila do kraja meča, jer je Pašić (ponovo na asistenciju Papeta) zabio za 3:2 (80), Koševo je proključalo i Sarajevo je ponovo bilo u igri barem za produžetke.
Međutim, poznata njemačka upornost, fizička sprema i disciplina bili su kobni za njihove protivnike po ko zna koji put u historiji. Dok su se Pape i društvo trudili da pronađu rupu u odbrani HSV-a, ovi su izveli brz kontranapad koji Hrubesch završava hat-trickom na Koševu za konačnih 3:3 i plasman petorostrukog prvaka Njemačke u 2. kolo Kupa UEFA. Ono što su promašili igrači Sarajeva, kasnije, u 3. pretkolu, „popravili” su fudbaleri St. Etiennea koji su s 5:0 i 1:0 pomeli Nijemce i poslali ih kući.
Igra za pamćenje
Po nekom nepisanom pravilu, u sportu veliki igraju s velikima, mali s malima, a u tom trenutku, iako su bili debitanti u Kupu UEFA i u evropskim okvirima realno mali klub naspram jednog HSV-a koji je do tad već podizao evropske i njemačke pehare (tri godine poslije postao i prvak Evrope), Sarajevo je tog 1. oktobra u tih 90 minuta izgledalo itekako veliko i protiv „švaba” pokazalo do tada na Koševu neviđen fudbalski mangupluk, te odigralo, po mišljenju mnogih iz tog vremena, svoju najbolju utakmicu na Koševu.
Danas, 40 godina kasnije, Vinko Marinović će sa svojim izabranicima probati ono što nijednom klubu iz BiH nije uspjelo – izboriti grupnu fazu Evropske lige i tako ostati u historiji upisan, skupa sa igračima, kao trener prve generacije jednog bh. kluba kojoj je to uspjelo.
Žrijeb nije donio sreću Sarajevu, baš kao ni te jeseni 1980, i da će biti teško, bit će. I preteško. Ali ne i nemoguće. Poželimo našem jedinom preostalom predstavniku u Evropi da napravi senzaciju i dočeka evropsko proljeće u 2021.
(M. Kadić/Sportske.ba)