Donedavno, rezultat Amela Tuke iz Pekinga bio je najbolji u historiji sporta Bosne i Hercegovine. Zlatna bronza, kako su je mnogi nazvali, pred bh. vlast, poduzetnike i sportske radnike, stavila je veliki zadatak, a to je da se osiguraju minimalni, ne optimalni, uslovi za treniranje ovog baznog sporta. Međutim, kako to obično bude kod nas, svi su zakazali osim pravih sportskih radnika, onih koji prepoznaju pravu vrijednost sporta.
Dobar fudbaler, košarkaš, teniser, mora prije svega savladati osnovne bazne vještine kroz atletiku, plivanje i gimnastiku. Na našu žalost, malo je onih koji prakticiraju takav rad.
Kada Delić – Selimović bivša je reprezentativka Bosne i Hercegovine. Takmičila se od trkačkih srednjoprugaških disciplina do dugopruhaških u brzom hodanju. Rekorderka je Bosne i Hercegovine i bila je učesnica Olimpijskih igara u Barceloni i Atalanti, dva puta je učestvicala na Svjetskom prvenstvu i jednom na Evropskom. Sve to tokom rata i nekoliko godina poslije rata.
Život je nije mazio. Stanovala je u Dubravama kod Živinica, nedaleko od tuzlanskog aerodroma. Njoj nisu bili strani zemljoradnički poslovi. Radila je sve što se zapovidi. Uporedo trenirala i školovala se. Mlada je bez roditelja ostala, nekoliko godina prije rata. Sve ono što je život pred nju postavljao, sve zadatke i izazove, vješto je savladavala.
Direktorica Atletskog kluba “Sloboda Tehnograd” i predsjednica Atletskog saveza FBiH
Nakon prestanka aktivnog bavljenja sportom, nije se u potpunosti povukla. Prvo kao trener, onda selektor, pa predsjednica i direktorica atletskih organizacija trudila se da mladim naraštajima osigura uslove za treniranje. Bori se sa vjetrenjačama. Malo je onih koji imaju sluha za ono što radi. Da bi obezbijedila životnu egzistenciju, morala je otići u Banja Luku, gdje radi kao profesor na Internacionalnom univerzitetu “Apeiron”.
S obzirom da je kroz Federalni atletski savez i Atletski klub “Sloboda Tehnograd” još aktivna u atletici, život provodi na “točkovima”, na relaciji Tuzla – Banja Luka – Sarajevo. Izvršna je i direktorica Specijalne olimpijade BiH. Bori se za prava osoba sa poteškoćama u razvoju. Opet kroz sport.
Lopatom do uspjeha
Posljednjih nekoliko godina Gradski stadion “Tušanj” ne osigurava ni minimalne uslove za “kraljicu sportova”. Nakon upaljenih alarma, klupske prostorije su obnovljene. Međutim, staza je uništena, kako zbog nesavjesnih posjetitelja, navijača koji bakljama spaljuju i ono malo što je ostalo, tako i zbog onih koji sebe nazivaju sportskim radnicima, a sluha imaju samo za fudbal, košarku, pa uz pomoć bagera pripremaju teren za utakmicu.
Zove Kada Delić, poziva, međutim odgovora nema. Atletika u Tuzli iz godine u godinu propada umjesto da raste, a upravo atletika je Tuzli dala najbolje sportiste. Nema podršku ni u pripremanju staze za trening. Tako je prije nekoliko dana, nakon snježnih padavina, bila prinuđena da sa roditeljima djece, polaznika atletske škole, očisti lopatom snijeg sa staze. Niti plakat, niti se smijat. I zamislite, Atletski klub “Sloboda Tehnograd” ne naplaćuje svojim članovima treninge niti putovanja na takmičenje.
