Miroslav Blažević je na klupi “opakih lavova”, kako je tepao svojim pulenima, debitirao prije desetak godina protiv Bugarske u Zenici. Doživio je poraz, ali i ovacije publike, koja se vratila na tribine nakon sveopšteg bojkota, a zbog javašluka i kriminala što je “krasilo” ondašnje čelnike Saveza i reprezentacije.
Robert Prosinečki je “osvetio” Ćiru, svog nekadašnjeg trenera. Neusporedive su ondašnje i sadašnje postave Bugara i “Zmajeva”. Ona, u kojoj je Berbatov bio glavna zvijezda, današnju bh. postavu s lahkoćom bi dobila.
Protiv Bugara u Zenici je debitirao Miralem Pjanić i za pola sata nagovijestio svjetsku klasu. Što je na momente demonstrirao i u Razgradu.
Šta nam je pokazala, otkrila i donijela pobjeda u Bugarskoj? Najveći dobitak da se niko nije povrijedio! Dobro je, kao što reče selektor, da zbog samopouzdanja pobjeđujemo.
Zakarić i Sarić
Prosinečki je još na američkoj turneji najavio da će forsirati domaće igrače, ali da će šansu dobiti neki novi kandidati.
Goran Zakarić je pokazao da se na njega može računati u kvalifikacijama. Kao i iskusni Elvis Sarić. Ibro Šehić odbranio sve što je trebalo. I više. Zahvaljujući Šehi sačuvali smo pobjedu. Tek sada se vidi dobar selektorov potez da ispoštuje želju Asmira Begovića i poštedi ga prijateljskih test utakmica s Bugarskom i Senegalom.
Osvježenje je i Samir Memišević. Promijeni li klub i ligu “Memiš” će s pravom konkurirati kao nasljednik Emira Spahića, pogotovo ako bude igrao u kontinuitetu i na “Spahinoj” poziciji.
Smail Prevljak nije imao veću minutažu, pa će pravu sliku bh.javnost imati nakon utakmice sa Senegalom. Za očekivati je da će Prevljak igrati više nego protiv Bugara. Prevljak je poziv zaslužio sjajnom golgeterskom formom iz austrijske lige. U njemu reprezentacija ima dostojnog nasljednika Vedada Ibiševića, makar za tu poziciju kandidira i Jasmin Mešanović. Koji se, također u velikom stilu potvrđuje u Sloveniji. Ne smije se nikako zaboraviti ni Armina Hodžića Dinamovog napadača.
Bilo panike
U odnosu na Prevljaka i Mešanovića, golom je blagu prednost stekao Kenan Kodro. Konkurencija je poželjna. Kodro, Prevljak, Hodžić i Mešanović imaju sretnu okolnost da u reprezentaciji igraju uz Edina Džeku. Kapiten “Zmajeva” još se jednom potvrdio kao istinski lider i planetarna zvijezda.
Prosinečki je prilično izmiksao sastav, zbog čega nije bilo očekivane harmonije. Naprotiv. Bilo je konfuznih situacija. Pogotovo u zadnjoj liniji. Što ne čudi ako se zna da je odbrana godinama bila nezamisliva bez Spahića. S Vranješom i Šunjićem, te Višćom u ofanzivnom dijelu formacija će biti čvršča, agresivnija, prodornija, brža u svim linijama.
Prijateljske utakmice i jesu za provjere, za razne pokuse. Do početka Lige nacija i kvalifikacija selektor će eksperimentirati tražiti idealnu postavu koja će se u pomenutim takmičenjima uigravati za Evropsko prvenstvo. Pobjeda nam donosi bodove za fifinu rang listu i samopouzdanje, ali neke dionice, pa i panične situacije daju razloga za glavobolju. Na što bi ova repreze tacija ličila da nema Džeke, Pjanića, Kolašinca, Bešića? Na današnju Bugarsku!
Premda je upitno hoće li reprezentacija ikada više imati rasnog i klasnog napadača poput Džeke, nade i potencijala ima. Slatke muke “Žutom” zadaju puleni Vinka Marinovića. Gojak, Todorović, Ćivić, Čavar, Demirović, Šerbečić, te Menalo kada se vrati na teren, naši su kapitalci. Pitanje za Prosinečkog, Marinovića i NSBiH, da li su pomenuti dragulji potrebniji A ili mladoj reprezentaciji. Nastupima za U 21 imamo šansu izboriti plasman na Evropsko prvenstvo. Bez njih to je nemoguće. Da li su možda predstojeće prijateljske utakmice A tima, one s Crnom Gorom, potom s J. Korejom i Španijom idealna prilika za tihu “smjenu” generacija u A timu. Vrijedi li “žrtvovati” mogući plasman mladih zmajeva na Evropsko za nešo više. Za pravo evropsko prvenstvo s Džekom, Pjanićem, Kolašincem, Bešićem, Višćom… To su slatke muke ljudi koji vode A i mladu reprezentaciju.
Sinovi i očevi
Današnja utakmica lansirala je sinove bivših asova bh i jugoslovenskog fudbala. Očevi Kenana Kodre, Samira Memiševića i Denija Miloševića osamdesetih su godina bili sjajni nogometaši. Meho je otišao najdalje, igrao u Barceloni, stekao status igračke legende u Real S, nastupao za “Ljiljane”. Mido Memišević i Cvijan Milošević bili su kapiteni Slobode. Igrali zapažene uloge, a Cviko, kako su ga zvali na Tušnju, izgradio je zavidnu karijeru u Belgiji, dok je “Memiš” odškolovao i afirmisao igrače kakvi su Boris Živković, Elvir Rahimić i Mirsad Bešlija, pa ne čudi što je Samir na dobrom putu da ga igrački zasjeni.
Podržimo Prosinečkog na putu stvaranja reprezentacije koja će izboriti plasman na EP. Nemoj da tražimo dlaku u jajetu. Selektor je najpozvaniji da bira i odgovara. Nije daleko bilo kada su nas u prijateljskim utakmicama dobijale fudbalske “sile” poput Katara, Malte, Irana, Koreje, Estonije, Makedonije… Bugarska- BiH 0:1.lijepo zvuči.
(S.S./Sportske.ba)
