Živi i trenira u Švedskoj, ali kad ga pitaju odakle je, odgovor je uvijek isti: iz Cazina. Rođen je 2001. godine, a već je uspio da sruši u Kopenhagenu favorizovanog Danca i postane ISKA svjetski prvak u poluteškoj kategoriji.
Peta runda, Nørrebrohallen u Kopenhagenu, 31. oktobar 2026. Domaći borac Fredrik Winter brani pojas ISKA svjetskog prvaka, a publika je na njegovoj strani. Jedan lakat njegovog izazivača otvara mu duboku posjekotinu iznad oka. Ljekar pregleda ranu, sudija nekoliko sekundi kasnije prekida borbu.
U švedskom uglu ruke podiže Sandi Delić. Izazivač, u gostima, protiv aktuelnog prvaka: na papiru autsajder, u ringu novi svjetski prvak.
Ko je Sandi Delić
Sandi Delić živi u Hässleholmu, na jugu Švedske, a nastupa za klub Real Fighter iz Lunda. Njegov glavni trener je Antonio Guinović, kojeg u klubu svi zovu Toni. Rođen je i odrastao u Švedskoj, ali korijene nikada ne skriva: otac mu je iz Cazina, a majka iz Srebrenika.
Njegova priča počinje daleko od ringa. Kako je pisao švedski regionalni list Norra Skåne, u tinejdžerskim godinama nije bio sportski tip: imao je višak kilograma i trening ga nije privlačio. Prekretnica je došla oko 20. godine, kada je odlučio da borba postane njegov jedini prioritet.
Rezultati su došli brzo. Prvu titulu osvojio je 2024. godine, kada je na turniru u Kopenhagenu postao prvak Skandinavije u tajlandskom boksu. U martu 2025. u Stockholmu je postao prvak Švedske u kategoriji do 81 kilogram, a u finalu je savladao Noela Sancheza odlukom sudija 2:1. Iste jeseni postao je i nordijski prvak u kickboksu, u disciplini K1.
Titulu prvaka Švedske odbranio je 2026. godine, a 31. oktobra stigla je kruna: pojas ISKA svjetskog prvaka.
Meč života u Kopenhagenu
Borba za pojas ISKA svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji (do 81,5 kg), po pravilima tajlandskog boksa, bila je na programu gale Siam Warriors VII. Fredrik Winter ušao je u ring kao aktuelni prvak, pred svojom publikom, sa više iskustva i ulogom favorita.
Delić je, kako je rekao švedskom portalu Frontkick, rano preuzeo kontrolu i osjećao da njegove tehnike prolaze bolje. Ipak, nijednog trenutka se nije opustio, jer je Winterovo iskustvo značilo da je opasan do posljednje sekunde.
Odluka je pala u petoj rundi. Lakat je Winteru otvorio veliku posjekotinu iznad oka, ljekar je pregledao povredu, a sudija je prekinuo meč. Pobjeda tehničkim nokautom označila je kraj Winterove vladavine: pojas ISKA svjetskog prvaka putuje u Lund, u klub Real Fighter i u ruke trenera Tonija Guinovića.
„Da me u ponoć probude, reći ću da sam Bosanac“
Desetak dana nakon najveće pobjede u karijeri, Sandi Delić još se odmara od priprema. Tijelo traži predah, ali glava je, kaže, već u sljedećoj borbi. Za nas je govorio o počecima, idolima, titulama i o zemlji koju nosi u srcu, iako je rođen daleko od nje.
Rukavice umjesto igračaka
Ljubav prema borilačkim sportovima Sandi je dobio kod kuće. Otac je godinama trenirao boks i kickboks, a stariji brat išao je istim putem.
„Babo se nikada nije takmičio na profesionalnom nivou, ali uvijek je bio u tom sportu. Ako se kod nas u kući gledao sport na televiziji, gledao se boks. Kroz njega sam i ja zavolio borbu. Imam slike i snimke iz vremena kad sam imao pet godina: obučem šorc kao Tajlanđani, stavim rukavice i prolazim kroz kuću udarajući zid, vazduh i sve goste koji dođu, tetku, daidžu… Nisu mi trebale igračke. Samo rukavice.“
Prave treninge klasičnog boksa počeo je sa desetak godina, a kao junior odradio je i prve mečeve.
„Bilo je to nekoliko juniorskih borbi, sa 10 ili 11 godina. Tada je to bio klasični boks, a ne tajlandski kojim se bavim posljednjih godina.“
Cro Cop sa Eurosporta i Sturm sa bosanskom zastavom
Kao dječak je pred televizorom gledao Mirka Filipovića Cro Copa, te Felixa Sturma, boksera bosanskih korijena koji je svoje svjetske pojaseve osvajao sa zastavom Bosne i Hercegovine.
„Cro Cop me inspirisao od malih nogu, gledao sam ga na Eurosportu, a Felix Sturm je za mene bio nešto posebno. Bilo mi je fascinantno kako je pojaseve osvajao sa bosanskom zastavom i kako je svaku pobjedu posvećivao svom narodu i zemlji iz koje dolazi. Kao dijete sam se baš zagledao u to.“
Od prvaka Skandinavije do svjetskog trona
Prvi veliki trofej stigao je tek sa 22 ili 23 godine, ali od tada se titule nižu bez pauze.
„Godine 2024. postao sam prvak Skandinavije u tajlandskom boksu, na turniru u Kopenhagenu. Bila je to moja prva titula. Godinu kasnije prvi put sam postao prvak Švedske, a iste jeseni i nordijski prvak u kickboksu, u disciplini K1. Ove godine sam odbranio titulu prvaka Švedske, tako da sam dvostruki švedski prvak. I onda, hvala dragom Allahu, 31. oktobra postao sam svjetski prvak u tajlandskom boksu, u organizaciji ISKA.“
„Zastava me puni snagom“
Na njegovim borbama bosanska zastava je pravilo, a ne izuzetak. Rodbina je nosi na svaki meč, a uz izlazak u ring često se čuju i bosanske pjesme. Koliko god da mu je Švedska dala, Sandi ne ostavlja nikakvu dilemu o tome ko je i odakle je.
„Švedska mi je pružila sve prilike i na tome sam joj zahvalan. Ova zemlja je za mene lično uradila mnogo. Ali moji korijeni su nešto drugo. To mi je u tijelu, to je nešto duhovno, blizu srca. Da me u ponoć probudi bilo ko i pita odakle sam, odgovor je jedan: ja sam Bosanac iz Bosne. Kad pogledam historiju našeg naroda i naše zemlje, odakle smo i kroz šta smo prošli, to me inspiriše i motiviše.“
„Moja rodbina uvijek ponese zastave na moje borbe. Kad iz ringa ugledam tu zastavu, ona me puni snagom. A uz naše bosanske pjesme upali se ona borbena strana u meni.“
Izvor svoje upornosti vidi u nečemu što, kaže, teško može naći bilo gdje drugo.
„Kroz mene teče bosanska krv. To osjetim i u tome kakav sam kao insan i u svom mentalitetu. Taj naš bosanski inat teško je naći igdje drugo na svijetu. Kad svake sedmice guram sate i sate treninga, kad se borim i ne odustajem, znam da to dolazi odatle. Imam švedski pasoš, ovdje sam rođen i odrastao, ali babo mi je iz Cazina, a mati iz Srebrenika. Bosanac sam punom dušom i punim srcem i to ništa ne može promijeniti.“
Cazin na prvom mjestu
Za očev kraj Sandija veže i krajiški karakter, koji, kaže, osjeća i u ringu.
„Kad pogledam šta je naš narod sve prošao i kako se ipak uspio podići, znam jedno: ako su oni to mogli tada, mi danas možemo sve, ako Bog da. Volim i babin i materin kraj, ali babin kraj je babin kraj. Kad me neko pita odakle sam, prvo kažem: iz Cazina. Tako je, i tako će jednog dana biti i sa mojom djecom, ako Bog da.“
„Ovo je tek početak“
Svjetski pojas za Sandija nije cilj, nego polazna tačka. Iako se trenutno odmara od napornih priprema, već razmišlja o sljedećem izazovu.
„Prvo da budem zdrav, da me zaobiđu povrede i da sve ide kako treba. Psihički znam da sam jak. Sve što sam dosad postigao gledam kao početak. Gladan sam mnogo više. Želim da budem još bolji borac, da kompletiram svoje znanje u ringu i da idem na što više mečeva na internacionalnoj sceni. Želim se boriti protiv najboljih iz cijelog svijeta i svima pokazati na kojem sam nivou i šta mogu.“
„Ne mogu opisati kolika je ta želja. Sad odmaram jer tijelo treba doći sebi, ali da mogu, odmah bih skočio u ring i počeo spremati sljedeću borbu.“
