U bivšoj jugoslovenskoj ligi svi tadašnji prvoligaši imali su prepoznatljive nogometne škole. Veležova je škola slovila kao najbolja. Zejnil Zeko Selimotić, Franjo Džidic, Salem Halilhodžić, Mican Kordić, kao na filmskoj traci svake su godine prvom timu davali gotove igrače. Veležovi su juniori osvajali prvenstva i kupove, postajali reprezentativci, pravili transfere…
I Sloboda je imala brendiranu školu. Gdje su glavnu riječ vodili, na daleko poznati, Momo Radunović i Branimir Braco Bevanda.
U Želji je najviše prvotimaca proizveo Nenad Starovlah. Uoči rata jedna kompletna generacija je promovirana u prvotimce. U toj su generaciji, između ostalih bili: Pehlivanović, Hurić, Adžem, Katić, Karić, Baljić, Stanić, Dodik i drugi…
I Sarajevo je odlično radilo s mladima. Marko Bilić, Ibro Biogradlić, Mirso Fazlagić bili su vrsni znalci, specijalisti za mlade. Fazlagić je bio trener u reprezentaciji čuvene “čileanske” generacije, koja je postala prvak svijeta.
Borac, Čelik i drugi prvoligaši također su stvarali igrače za sebe i druge klubove.
FK Sarajevo, čini se, najbolje prepoznaje značaj forsiranja domaćih igrača. Ili onih koji su kao dječaci došli u bordo porodicu, pa se iškolovali kroz Akademiju. Dizdarević, Pidro, Đokanović su najbolji primjer. Na Pidri je klub zaradio, za Mujakića Sarajevo ubire plodove takve politike. Zaradilo se i transferom Halida Šabanovića. Sjajan je potez da se super talentiranom Dalu Varešanoviću da ugovor do 2025. Time se klub štiti, a i samom Dalu raste cijena.
Da u FK Sarajevu definitivno znaju vrijednost domaćih igrača najbolje potvrđuje primjer Nidala Čelika. On je na prijateljskoj utakmici u Travniku za prvi tim nastupio s 16 godina. Skoro pa nestvaran primjer u BiH nogometu. Radi se o mladiću koji je nastupa za U 15, za U 17 reprezentaciju BiH. Nastavi li se razvijati, u što nema nikakve sumnje, Čelik će u skorije vrijeme igrati za U 21. Još jedan dragulj iz Akademije FK Sarajevo je na pragu prvog tima. Kao pokazatelj ispravnog koncepta klupskog menadžmenta.
D. E.
