Piše: Mladen Bošnjak
Nitko ne zna, niti zdrav um može dosegnuti, čime se rukovodio onaj koji je donio odluku da na nogometnim utakmicama može raditi 6 novinara. Kad ljudi zabahate, kad vlastitoj moći ne vide kraja, kad se progledaju u osobnoj aroganciji, onda mogu donijeti odluku da na stadionu bude više sudaca negoli novinara. Kad ljudi privatiziraju ligaško natjecanje onda poslije pojedinih utakmica može nastupiti obiteljsko veselje jer su suci, delegati, kontrolori, klupski silnici i pokoji igrač, familijarno umreženi i namješteni.
I njima, zaista, ne trebaju novinari. Računaju da je posve dovoljno šestero podanika „sedme sile“, ne treba im gomila te uškopljene magaradi, ne treba ih u blaženom polusnu ometati ergela potkupljivih i poput plastelina podatnih nikogovića, ne treba im ulagivački, preplašeni i smušeni ešalon ništarija koji će izvijestiti da se igralo „po veoma ugodnom vremenu“, koji će za koju stotinu „napuhati“ broj gledatelja, koji će naglasiti da je sin ili rođak od predsjednika kluba nesvakidašnje talentiran.
Oni koji su donijeli tako smiješnu i nerazumljivu odluku dobro su „skenirali“ medije u Bosni i Hercegovini. Taman toliko ih ima (polu)ozbiljnih, taman toliko zavrijeđuje pažnju čitatelja, slušatelja, ili gledatelja. Na koncu, tek pet-šest medija će poslati novinara na utakmicu u, recimo, Doboj Kakanj, ono ostalo dolazi „na svoju ruku“. Akreditacija, svakako,nije neki veliki problem.
A, kad bolje razmislim, tako nam i treba! Razjedinjeni, šutljivi, sitni i malešni, bez profesionalnog dostojanstva, nismo ništa bolje ni zaslužili. I treba zadnji birokrat iz Nogometnog saveza donositi ovakve odluke, ako ni zbog čega drugog, ono zbog eksperimenta: hoće li se netko pobuniti, hoće li strukovna udruženja nešto poduzeti, hoće li se javnost zapitati do kada će našim društvom carevati sulude i stupidne odluke i rješenja?
Teško mi je zamisliti samo šest kolega na nadolazećem derbiju Velež – Zrinjski! I sam sam imao namjeru doživjeti sraz gradskih rivala sa sablasnim tribinama, jer se toplo nadam da se to nikad više neće dogoditi, ali nisam inzistirao jer možda nije pošteno uskratiti akreditaciju nekom od mostarskih novinara.
Samo ne znam odnosi li se ta odluka na sve rangove takmičenja, jeli broj novinara ograničen i na „stadionima“ u Kostrču, Puračiću, Višićima…? Ako jest, zbogom lijepa pameti! Šest novinara u Rudanki i u Sarajevu!
