To je sigurno kec! Javio mi jedan igrač. Domaćinu treba za opstanak. Sve je dogovoreno…

Ovakvih priča proteklih godina naslušali su se svi koji i nisu ušli u kladionicu, ali bi se našli u obližnjem kafiću i uživali u prvom proljetnom suncu. A obično “borba za opstanak” počinje na proljeće i obično u maju bude najzanimljivije…

Malo je onih će priznati da su bili akteri namještene utakmice ili da znaju kako je neku utakmicu njihov klub “morao” izgubiti. Obično bi se svi zbog bojazni od “istraga” i kazni, odlučili da sve prećute…

Ipak, jedan od njih, daleko od očiju bh. javnosti ispričao je svoju priču iz Premijer lige BiH.

Đorđe Pupovac nije ime koje će mnogim ljubiteljima fudbala zvučati poznato, i to je sasvim okej. U Holandiji je ovaj momak porijeklom iz Srbije igrao isključivo u amaterskim rangovima, a zatim i u nekim manje poznatim evropskim klubovima.

Tako je u januaru 2014. godine Đorđe završio u Zvijezdi iz Gradačca, tada članu Premijer lige Bosne i Hercegovine.

– Za Pupovca je profesionalni fudbal bio ispunjenje sna, ali za drugu stranu medalje, korumpiranog predsjednika i stanje haosa u klubu on nije bio spreman – prenosi Vice zanimljivu priču koja je objavljena na vicesports.nl.

Pupovac je holandskim medijima otkrio mnogo onoga što se događalo na premijerligaškim terenima u BiH, a otkrio je jedan zanimljiv detalj, koji bi mogao da izazove veliki skandal… Sve se dogodilo u maju 2014. godine pred gstovanje Zvijezde na Piroti kod Travnika.

– Bilo je tu recimo i namještenih utakmica. Sjećam se našeg posljednjeg gostovanja, igrali smo protiv ekipe koja se borila za opstanak. Stali smo na pumpu malo pred protivnički stadion da natočimo gorivo, kad odjednom eto ti njihovog predsjednika kod nas u autobusu. Platio je naš ceh za benzin i usput nam poručio da danas moramo da izgubimo sa 3:1. Ne znam sad da li je podmazao i neke igrače, ali smo zaista izgubili sa 3:1 – ispričao je Pupovac za vicesports.nl, a prenosi Faktor.ba.

Otkrio je i kako je stigao u BiH.

– U Holandiji sam zaigrao za Udense UDI’19, amaterski klub iz Udena. Tada sam negdje i upoznao Danijela Buzova, Hrvata koji je igrao za NK Zvijezda Gradačac u BiH. On je urgirao kod uprave da dođem u Zvijezdu na probu, i ja sam pristao. Stigao sam u Bosnu i smjestio se kod Danijela.

Sve je djelovalo super sređeno. Nov stadion, igranje u Premijer ligi BiH, pripreme u Puli… U Puli smo igrali pripremni meč protiv nekog austrijskog trećeligaša. Ušao sam na poluvremenu, dao dva gola i namjestio još dva. Pobijedili smo 7:0. Jasno, brzo su mi ponudili ugovor.

Ja lično sam otišao da pregovaram, i brzo i potpisao to što su mi ponudili. Možda sam mogao i malo više da im tražim, ali realno, bio sam baš naložen na činjenicu da sam sad profesionalac i spreman da potpišem šta god mi iznesu na sto.

Bio sam presretan. Prije svega nekoliko nedjelja trenirao sam sa B ekipom holandskih amatera, a sada sam najednom profesionalac sa potpisanim ugovorom. Pa opet, sve je brzo krenulo po zlu. Nedjelju dana prije proljetnog dijela lige predsjednik mi je saopštio da nešto ne valja sa mojim papirima i da ne mogu da me registruju. To sam ispričao Danijelu, a on mi je onda otvorio oči.

– Vidi, dobar si fudbaler, ali i trener i predsjednik očekuju da im daš novac ili se odrekneš premija ako misliš da budeš u prvih jedanaest. Svi to rade ovdje – rekao mi je on. Shvatio sam da je to bio siguran način da se istakneš i zapadneš većim klubovima za oko, ali, nije bilo šanse da platim kako bih igrao, pa sam tako u Zvijezdi bio u drugom planu.

Nastavio sam da treniram najbolje što mogu, ali poslije nekog vremena sam izgubio elan. Sjedio sam tamo sam u Bosni, bez ikakvih izgleda da zaigram fudbal. Imao sam dva saigrača koji su bili u istoj situaciji – jedan Japanac i jedan Senegalac – i to nas je malo i zbližilo, pa smo zajedno ubijali vrijeme po gradu. Povremeno bih odlazio i do rodbine u Beograd.

U klubu je vladao pravi mali haos. Plaća je ili kasnila, ili nije bila isplaćivana u cijelosti. Trenirali smo na nevjerovatno lošem terenu – da ne povjeruje čovjek koliko je bio loš. Niko se nije žalio, a pogotovo ne domaći igrači. Njima je sve to bilo nešto najnormalnije na svijetu.

Na kraju nisam odigrao ni minut za Zvijezdu, i na kraju sezone sam i otišao. Ostali su mi dužni neke pare, ali nisam imao snage da se tu nešto prepirem sa njima. Samo me je fudbal zanimao, a to u Gradačcu nije bilo moguće – ispričao je Pupovac za Vice.

(faktor.ba)