Piše: Jasmina Ibrahimović

„Citius, altius, fortius!“ („Brže, više, jače!“) moto je Olimpijskih igara. Doping je bio prisutan još u vrijeme antičke Grčke kada su sportisti koristili razne materije kako bi poboljšali svoj performans na Olimpijadi. Praksa dopingovanja prisutna je i danas, skoro 3000 godina nakon antičkih Olimpijskih igara. Svako od nas želi biti najbolji u onome što radi, ali kolika je cijena koju za to plaćamo?

Povijest dopinga

Prva oficijelna definicija dopinga datira iz 1963. godine i glasi: “ Doping predstavlja upotrebu supstanci ili fizioloških posrednika, koje inače nisu u ljudskom tijelu, a koje se uvode kao spoljna pomoć za povećanje performansi sportista tokom takmičenja” (Detlief T, Hemmersbach P. Doping u sportu, Oslo: Springer; 2010). Doping je način na koji sportisti zloupotrebom hemijskih sredstava, ali i drugim vrstama medicinskih intervencija (npr. zamjena krvi), pokušavaju da nadmaše u rezultatima ostale sportiste ili sopstvene najbolje rezultate na štetu sopstvenog zdravlja.

Doping u antičkoj Grčkoj i Rimskom carstvu nije bio kažnjiv, niti zabranjen. Sportisti su u to vrijeme koristili stimulanse poput vina, halucinogenih gljiva i sjemenki susama kako bi poboljšali svoj performans. Sa razvojem medicine, razvijale su se i vrste supstanci koje bi se koristile u svrhu dopinga. Tako je u 19. stoljeću doping dosegao veliku popularnost. Eliksir života profesora Browna je prva poznata droga za poboljšanje performansi u sportu. Sve do 20. stoljeća, doping se nije smatrao varanjem, štaviše sportisti su otvoreno govorili o uzimanju supstanci. Testiranje sportista na droge započelo je tek 1966. godine u Europskom atletskom prvenstvu (izvor: Reardon CK, Creado S. Drug abuse in athletes. Subst Abuse Rehabil. 2014;5:95-105).

Vrste dopinga

U vrijeme kada se na sport gleda kao na način zarade ili razlog za ponos jedne države ili nacije, sportisti i treneri su pod većim pritiskom nego ikada prije. Howmuch.net je napravio listu deset najplaćenijih sportista u 2018. godini. Prvo mjesto zauzima Floyd Mayweather, bokser koji zarađuje čak 285 miliona dolara, a na zadnjem mjestu je Matthew Stafford sa “skromnih” 59,5 miliona dolara. Ogromne sume novca koje sportisti dobijaju za osvojeno prvo mjesto daje im dodatni podsticaj da budu najbolji, čak iako to uključuje varanje. Pored novca, pobjedom dobijaju i ponos. Sve ove beneficije se čine vrijednima rizika, posebno kada je kazna za doping zabrana učešća u takmičenju u trajanju od šest mjeseci do dvije godine. Pored toga, naravno, postoji i šansa da ne budu uhvaćeni. Neke od supstanci i načina koji se koriste za doping su sljedeće: ERYTHROPOIETIN (EPO)- hormon koji prvenstveno reguliše produkciju crvenih krvnih zrnaca, ali i učestvuje u procesu zarastanja rana. Ubrizgavajući EPO, dolazi do povećanja broja crvenih krvnih zrnaca. CERA- koristi se za povećanje kapaciteta kisika, ali i nakon treninga kako bi se ubrzao oporavak. ANABOLIČKI STEROIDI- derivati testosterona koji dovode do povećanja mišićne mase. HORMON RASTA (SOMATOTROPIN)- hormon rasta utječe na stanični rast i regeneraciju. Lionel Messi je koristio injekcije ovog hormona kako bi dosegao određenu visinu. DIURETICI- mogu se koristiti u sportu kao sredstvo za maskiranje kako bi se spriječilo otkrivanje druge zabranjene tvari. Također mogu pomoći sportistima u gubitku kilograma, što bi im moglo koristiti u sportovima gdje se trebaju kvalificirati u određenoj težinskoj kategoriji. KRVNI DOPING- sve ono čime sportaši povisuju cirkulirajuću razinu hemoglobina u krvi, čime se postiže povećani aerobni kapacitet. INZULIN- pojačava unos glukoze u mišić i pomaže stvaranje i skladištenje mišićnog glikogena. Sportisti bi ga mogli koristiti za takmičenja koja zahtijevaju visoku razinu izdržljivosti.

Zbog čega doping nije dozvoljen?

Stoljećima važi zakon jačeg, kako u prirodi tako i u sportu. Određene fizičke karakteristike mogu biti presudne za uspjeh kada je riječ o pojedinim sportovima. Tako visina ima veliki značaj u košarci, izdržljivost u atletici, mišićna masa u američkom fudbalu, vitkost u gimnastici… Iako je genetika bitan faktor u sportu, ona nije jedini faktor koji utječe na uspjeh sportiste. Ipak, oni kojima nedostaje “genetski faktor” često pribjegavaju korištenju ilegalnih supstanci kako bi ga nadoknadili. Doping je prije svega nedopustiv iz etičkih razloga. Sport se zasniva na fair play-u, gdje takmičari zahvaljujući svom trudu i treninzima ostvaruju zapažene rezultate. Za primjer ćemo uzeti fudbalsku utakmicu koja traje 125 minuta sa nadoknadama. Većina igrača je pripremljena za utakmicu u trajanju od 90 minuta, ali nakon 90 minuta igrači postaju sve umorniji i njihov performans na terenu postaje slabiji. Ukoliko se određeni igrač odluči na doping i zahvaljujući tome bude u stanju iznijeti cijelu utakmicu na vrhunskom nivou, u tom slučaju odnosi se nepošteno prema ostalim igračima. Zbog čega onda ostali igrači naporno treniraju, kada svi mogu jednostavno pribjeći dopingu i uvijek biti na visokom nivou. Dopingom se stiče prednost koja obezvrijeđuje sportski duh.

„Naime doping nije dozvoljen najviše zbog svoje štetnosti, a zatim i nekorektnosti u sportu. Zbog toga bih i rekao da sportisti ne koriste doping, nego ga koriste osobe u sportu koje na lakši, takoreći prljav način žele da postignu nešto što zapravo nisu u mogućnosti svojom fizičkom spremom. Prečicom žele doći do određenih uspjeha i po cijenu svoga zdravlja, stvarajući lažnu sliku o sebi i svojim mogućnostima. Doping se dokazano najčešće koristi u atletici, biciklizmu, kao i u nekim sportovima poput dizanja tegova i sl.”, govori Mirsad Nokto, selektor WuShu reprezentacije BiH i trener Ving Tchun Kung Fu kluba “Panther“ iz Tuzle.

Nokto ističe i da je veliki protivnik dopinga. „Fizička sprema i pravilan način priprema, mogu vas dovesti do tolikog savršenstva da čak ni korisnici dopinga nekada ne mogu dosegnuti taj nivo. Nekada se doping koristio isključivo u vojne svrhe radi podizanja lažne hrabrosti i samopuzdanja, a vremenom se nažalost proširio i na sport”, objašnjava Mirsad Nokto.

Doping može dovesti do zdravstvenih problema ostavljajući dugotrajne posljedice na pojedinca. U ekstremnim situacijama, doping može dovesti i do smrti. Što se tiče zdravstvenih problema do kojih doping dovodi, oni su sljedeći:

Kardiovaskularni: nepravilan srčani ritam, povišen krvni prtisak, srčani udar, iznenadna smrt;
Središnji živčani sistem: nesanica, tjeskoba, depresija, agresivno ponašanje, samoubistvo, glavobolja, apstinencijski sindrom, psihoza, tremor, vrtoglavica, moždani udar;
Respiratorni: krvarenje iz nosa, sinusitis;
Hormonski: neplodnost, ginekomastija (povećane grudi), smanjena veličina testisa, slabi spolni nagon, akromegalija (grube kosti na licu, rukama i nogama), karcinom. (Izvor: Hatton C, Green G, Ambrose P. Performance-Enhancing Drugs: Understanding the Risks). Ko kontroliše doping?

Najveća antidoping agencija je WADA (World Anti-Doping Agency). WADA je razvila koordinirani svjetski antidoping program koji se primjenjuje na sportove koji su se obvezali podržati WADA kodeks. Sportisti koji sudjeluju u sportovima koji su potpisali WADA kôd podvrgavaju se testiranju nasumično za vrijeme takmičenja, kao i izvan takmičenja. Ispitivanje se može obaviti na uzorcima urina i / ili krvi, ovisno o tvarima koje se ispituju. Učestalost i vrsta testiranja variraju između sportova na temelju različitih čimbenika, uključujući povijest dopinga u sportu, vrstu sporta (npr. izdržljivost, snagu), uzimane tvari i trajanje sezone. Kazne za doping razlikuju se između sportova. U sportovima koji slijede WADA kodeks, jedno kršenje može rezultirati zabranom sportskog natjecanja do dvije godine, dok drugo kršenje može rezultirati doživotnom zabranom.

U Bosni i Hercegovini također postoji agencija za antidoping kontrolu (ADA) koja je započela sa radom 2009. godine. Agencija za antidoping kontrolu u BiH godišnje sprovede između 250 i 300 kontrola. BiH spada u zemlje s nižom stopom zloupotrebe droga i lijekova u sportu. U periodu od 2010.- 2015. godine, kažnjeno je 15 bosanskohercegovačkih sportista zbog kršenja antidoping pravila. Doživotnu suspenziju dobio je Vladimir Jerković zbog davanja ili pokušaja davanja bilo kojem sportašu na natjecanju ili van natjecanja bilo koje zabranjene supstance ili zabranjenog metoda.

Najpoznatije doping afere

Maria Sharapova kažnjena je zbog korištenja melodoniuma. Meldonium je propisan da pomogne zaštititi srčano tkivo reguliranjem metabolizma. No, lijek pomaže i u povećanju izdržljivosti sportaša, poboljšanoj rehabilitaciji nakon vježbanja, zaštiti od stresa i pojačanom aktiviranju funkcija središnjeg živčanog sistema. Ben Johnson ostao je bez zlatne medalje nakon što je utvrđeno da je koristio doping. Postavio je tadašnji svjetski rekord u trčanju koji je iznosio 9.79 sekundi na 100 metara. Lance Armstrong je godinama negirao optužbe da je koristio doping. Smatran je sportskom ikonom i tek 2013. godine je priznao da je koristio nekoliko supstanci za poboljšanje performansa. Alberto Contador je nakon dvogodišnje istrage optužen za doping 2012. godine. Proglašen je pobjednikom Tour de France 2010. godine, nakon čega mu je ta titula oduzeta. S druge strane, Usain Bolt osvojio je brojne medalje i važi za jednog od najboljih sportista svih vremena bez upotrebe dopinga.