Kada si sportski novinar podrazumjeva se da nemaš radnog vremena, da vikendom ima najviše posla, da nikad nećeš penziju dočekati…
Naravno, ima i ljepša strana sportskog novinarstva. Naprimjer, putuješ svijetom, utakmice gledaš iz lože, u “moxed zoni” srećeš svjetska imena…
Ako si inficiran sportskim novinarstvom- kao “tekstopisac”- onda vam je svejedno čime i gdje putujete, koliko hotel ima zvjezdica…
Iz Argentine u Hrasnicu
Prije 24. godine putovao sam u Argentinu, gdje je gostovala nogometna reprezentacija BiH. Iz Cordobe sam se vratio u petak. U Argentini sam uživo gledao Batistutu, Ortegu, Zanetia, Simonea.., a u subotu sam za Avazov Sport izvještavao iz Hrasnice. Igrali su Famos i Iskra Bregava iz Stoca… Ocjenjivao sam igru Muje Tutuna, Mulaosmanovića, Leke, Džonke…
I tako već 32.godine, radim utakmice od kantonalne do Lige prvaka.
Protekli sam vikend pratio tri utakmice. Uživao sam u majstorijama Mohameda Salaha, Admira Ljevakovića i Fijada Mehanovića…
Uživo sam u subotu gledao Teplice. Češke ili “Džekine” Teplice, a već u nedjelju sam u Olovu svjedočio trijumfu Stupčanice.
U Ligi prvaka sam, hajmo reći, bio neutralan. Ustvari, navijao sam da Liverpol trijumfuje, samo zato što je naš frizer, Džemal iz džemata i Edinog salona, najveći “liverpulovac” u BiH.
Kako, da li je moguće u 24 sata biti u Teplicama i u Olovu? Naravno da jeste.
U petak se porukom javio Muris Jabandžić. Tešanjski “Tigar”, ranih osamdesetih jedan od najtalentovanijih golmana u BiH, pa i u “Jugi”. Da je to tako potvrđuje poziv s Marakane. Jabandžić je, kao super talentirani golman, stigao u Zvezdu. Trebao je naslijediti Diku Stojanovića. Pravog Diku. Aleksandra.
Skautiran i provjeravan na domaćim, na težim i lakšim utakmicama, došao je na Marakanu, ali nije dugo ostao. Nije mogao bez svog Tešnja.
Zvezda mu je dala “otpremninu” radnju kultnog “Kluza”. Ako se predomisli… Nije se vratio u Beograd. Ostao je vjeran Tešnju. I svom TOŠK-u.
Ne pišem o Murisu -makar i njegov put zaslužuje knjigu-već o “toškovcima” i Tešnjacima.
Zejnil i Gordana iz najbolje pekare
Moj radni “vikend” počeo je u petak u popodnevnim satima. Navigacija je pokazala adresu “stinadlech 2796 Teplice”. Do krajnjeg odredišta stajalo je 1.300 kilometara…
U Odžaku prva pauza. Kad god se pomene ovaj gradić meni je asocijacija Sulejman Halilović, čuveni napadač vinkovačkog Dinama, Crvene zvezde, bečkog Rapida i jugoslovenske reprezentacije.
Tu sam, u lokalnoj pekari, najboljoj u ovom dijelu BiH, upoznao gazdu i gazdaricu. Najbolji primjer suživota. Porodične idile. Skoro 25 godina sretno žive Zejnil, porijeklom iz Prizrena i Gordana iz Bosanskog Broda. Albanac i Srpkinja. Koji sa svojom djecom žive u slozi i ljubavi.
U subotu u Teplicama sve u znaku Bosanaca. Teplice su priredile oproštaj Admiru Ljevakoviću. Strancu s najviše odigranih uakmica u češkom nogometu. “Kapac” ili “Ljeva”, kako tepaju Admiru, živa je klupska legenda Teplica. Klub je u svojoj bogatoj historiji samo nekolicini igrača priredio oproštaj. Admir spada među najbolje igrače Teplica svih vremena.
Levaković nije zaboravio svoju raju. Pozvao je u svoju ekipu specijalne goste. Iz Mostara je došao Samir Merzić, iz Zenice je stigao Ajdin Mahmutović. Koji su ostavili zapažen trag u češkom nogometu. Pogotovo napadač Mahmutović. U ekipi slavljenika bili su Tešnjaci Tarik Jabandžić, nekadašnji omladinski reprezentativac BiH i Nihad Alić. Kojeg kao vrsnog defanzivca pamte navijači Želje. I Alić je karijeru počeo u TOŠK-u. Uspješno je nosio i dres Olimpika.
Mahmutović, Alić, Merzić, Jabandžić…
Izostanak su opravdali Edin Džeko i Avdija Vršajević. Oba bivša igrača Teplica. Čije slike krase zidove klupskih prostorija.
Utakmica za nezaborav. Bilo je driblinga, efektnih golova, atraktivnih poteza, smijeha… Aplaudiralo se svim akterima, pa i čuvenom klupskom doktoru.
Skandiralo se Ljevakoviću, ali najveći aplauz nije dobio Admir već druga dva nogometna bisera.
Mak i Din Ljevaković nosili su žuti dres. I oba su se upisali u listu strijelaca za “Ljevin” tim.
Među nekoliko hiljada prisutnih na tribinama ponosni su bili Admirova porodica: surpuga Senija, majka Tehvida Ljevaković, zatim Šemsa i Muris Jabandžić, Merima sa djecom Kerimom i Vedadom. Suze radosnice pustili su Elvedin Isić i Amila sa kćerkom Miom. Iz Italije su u Teplice stigli Admirova tetka i tetak Enesa i Halid Kašibović sa kćerkom Melisom.
U Teplicama smo svjedočili “porodičnom okupljanju” zaslužnih nogometaša. Gospodski oproštaj asa, koji već radi kao trener B tima.
Dok se u elitnom hotelu “Monopol”, u Masarykovoj ulici nazdravlja Ljevakoviću u čast, gledamo, sjajnog Salaha, ali i nesavladivog Kurtou.
Gimnazijalac i magaciner
U cik zore već smo na putu ka Olovu. Želimo stići na utakmicu Stupčanice i Famosa. Stupčanica je najveće osvježenje u bh.nogometu. Klub, kojem po organizaciji mogu pozaviditi brojni bh.premijerligaši.
Zasluga je to ozbiljne uprave na čelu sa Semirom Degimendžićem. Aplauz je s pravom zaradio dobrotvor, biznismen i načelnik Dževad Memagić. Trener Faruk Dedić tokom sezone demonstrirao je visok nivo stručnog znanja. Što je rezultiralo plasmanom u “baraž” za plasman u Prvu ligu Federacije BiH.
Premda je nezahvalno izdvajati nekog od igrača, jedno ime privlači pažnju. Do utakmice s Famosom Fiad Mehanović je postigao 41.gol. Konto je oplemenio s još dva gola. U 28 utakmica je gimnazijalac i magaciner u kompaniji “Alma Ras” postigao 43.gola. Kakav podvig Mehanovića i kompletne ekipe Stupčanice.
U nedjelju oko ponoći završilo je putešestvije od Sarajeva, preko Teplica do Olova i Stupčanice.
Po ko zna koji put gledao sam kolosalnog Salaha. Osjetio sam ponos zbog Ljevakovića, na kraju intervjuirao spretnog golgetera Fiada Mehanovića. Tako je izgledao vikend sportskog novinara.
S.S.