”U Norveškoj kažemo da se bebe rađaju sa skijama na nogama“, kaže Robert Johansson, olimpijski šampion iz Pjongčanga 2018, gdje je osvojio ekipno zlato te pojedinačnu bronzu na maloj i velikoj skakaonici. Ta rečenica najbolje opisuje zemlju od svega 5,7 miliona stanovnika koja već godinama dominira Zimskim olimpijskim igrama.
Na Igrama u Milano–Cortini Norveška je nastupila sa 80 sportista (49 muškaraca i 31 žena) u deset sportova i osvojila čak 41. medalju – 18 zlatnih, 12 srebrnih i 11 bronzanih. Time je predvodila tabelu medalja treći put zaredom. Četrnaest sportista osvojilo je dvije ili više medalja, a raspodjela je bila 27 medalja za muškarce, 13 za žene i jedna u mješovitoj konkurenciji.
Na Olimpijskim igrama u Milanu-Cortini, Norveška osvojila 41. medalju
Iako je bila tek trinaesta po broju učesnika, Norveška je iza sebe ostavila daleko brojnije delegacije: Sjedinjene Države sa 232 sportista (33 medalje), Kanadu sa 205 (21), Italiju sa 196 (30), Njemačku sa 185 (26) i Kinu sa 125 (15). Osamnaest zlatnih medalja predstavlja rekord svih vremena, nadmašivši prethodni maksimum od 16 zlata iz Pekinga 2022. Ukupno 41 medalja nadmašila je i rekord iz Pjongčanga 2018, kada su Norvežani osvojili 39 odličja.
Statistika dodatno naglašava razmjere uspjeha: jedna medalja dolazi na svakih 137.000 stanovnika, dok je u SAD-u taj odnos jedna medalja na svakih 10,5 miliona ljudi. Sve to uz godišnju stipendiju od oko 15.000 eura po sportisti i bez dodatnih novčanih nagrada za osvojene medalje.
Norveška trenutno živi sportsku euforiju i van zimskih borilišta. Fudbalski klub Bodo/Glimt izborio je nokaut fazu Lige prvaka eliminacijom Intera, dok je Alexander Sorloth briljirao het-trikom u Madridu. Sport je duboko ukorijenjen u norveškom društvu.
Ali gdje je tajna uspjeha?
„Do 13. godine djeca se ne rangiraju, nema rezultata ni klasifikacija i bave se različitim sportovima. Fokus je na zabavi, druženju i timskom radu. Niko ne pobjeđuje niti gubi“, objašnjava Tore Ovrebo, bivši olimpijski veslač iz Seula 1988. i dugogodišnji čelnik Olympiatoppena, organizacije zadužene za razvoj vrhunskih sportista. Prema njegovim riječima, izostanak rane takmičarske presije smanjuje odustajanje i omogućava djeci da razviju puni potencijal – i kao sportisti i kao ljudi, piše španski As.
Norveška insistira na vrhunskom kvalitetu treninga
Johannes Klaebo (šest zlata), Sturla Laegreid (pet medalja), Jens Oftebro (tri zlata) i Anna Stroem (tri medalje, od čega dvije zlatne) postali su simboli uspjeha u Milano–Cortini. Ipak, Ovrebo ističe da medalje nisu jedini cilj:
”Najvažnije je da sportisti uživaju. Od djetinjstva gradimo kulturu fizičke aktivnosti kroz raznovrsnost i radost.“
Pored toga, Norveška insistira na vrhunskom kvalitetu svakodnevnog treninga, preciznoj pripremi za takmičenja te snažnim međuljudskim odnosima između sportista, trenera i stručnog osoblja. „Stvaramo stabilno, sigurno i pozitivno okruženje kako bi sportisti mogli uživati u životu na vrhunskom nivou“, dodaje Ovrebo.
Naravno, klima i geografske karakteristike zemlje pogoduju zimskim sportovima, ali ključ leži u sistemu i kulturi. Norveška, jedna od najbogatijih zemalja svijeta po glavi stanovnika, sport doživljava kao sastavni dio svakodnevnog života. Zato ima vrhunske sportiste i u drugim disciplinama – od fudbala i tenisa do atletike, golfa i šaha.
Havard Lorentzen, olimpijski prvak u brzom klizanju na 500 metara iz 2018, uz osmijeh kaže:
”Možda je sve do hladnog zraka.“ No iza šale stoji dugogodišnji, sistematski rad koji donosi rezultate upravo na najvećoj sceni – Zimskim olimpijskim igrama.
U 25 izdanja Zimskih igara Norveška je ukupno osvojila 447 medalja (166 zlatnih, 146 srebrnih i 135 bronzanih), čime se nalazi na vrhu vječne liste, ispred Sjedinjenih Država sa 363 medalje. Dominacija koja potvrđuje da se u Norveškoj, barem simbolično, zaista rađa sa skijama na nogama.
