Priča o dvojici premijerligaških trenera nije svakodnevna priča o ljudima s klupe. Ovo je priča o djeci iz iste kuće, o vojnicima kluba, o sportistima čije su karijere besprijekorno čiste.
Sportske.ba najavljuju jedan od derbija Premijer lige između Mladosti i Željezničara kroz njihove trenere. Oni su najveće zvijezde ova dva kluba.
Admir Adžem i Edis Mulalić imat će nogometni dvoboj na neutralnom terenu. Mulalić je trener Mladosti. Iz nužde. Da se njega pitalo on bi ostao do kraja života u Želji. Da pošteno natapa znojem i krvlju plavi dres. Kao igrač i trener.
Nešina škola
Nakon što su mu čelnici kluba uskratili povjerenje Mulalić je otišao u Crnu Goru. U Tuzima je našao novu inspiraciju, izazove, želju za dokazivanjem. Prepoznao je to Mensur Mušija i povjerio mu trenersku ulogu.
Adžem se drugi put vratio samostalno voditi Želju. I on je nakon prvog mandata “misterizono” otišao s klupe. Objašnjeno je zbog profi licence, koju u tom trenutku nije imao. Prava je istina da Adžem nije dozvolio da mu se bilo ko miješa u posao, pa je kao takav bio nepodoban.
Nakon što je u kratko vrijeme osvojio brojne turnire, prvenstva, odškolovao desetine sadašnjih i budućih prvotimaca, od kojih će Željo u budućnosti itekako profitirati, dobio je novu šansu. Zamijenio je na klupi Slavka Petrovića.
Adžem i Mulalić su kao treneri bili jednako uspješni u omladinskoj školi. Vodili su skoro sve selekcije. I oba slove kao treneri “čelične ruke”. Mulalić je to naslijedio igrajući u njemačkim klubovima, te stažirajući u jednom bundesligašu, a Adžem je “povukao” od Nenada Starovlaha.
Starovlah je bio “arhitekta” najbolje Željine omladinske ekipe u klupskoj historiji. Nešo je na scenu izveo dvadesetak igrača, od kojih se neki ostvarili, skoro pa vrhunske karijere, poput Marija Stanića, Elvira Baljića, Suvada Katane, Željka Pavlovića… U toj generaciji bili su još: Admir Adžem, Jasmin Hurić, Adnan Pehlivanović, Mario Dodig, Mijo Katić i drugi…
I Mulalić je “zakačio” super talentiranu generaciju. U Želji je igrao s Alenom Mešanovićem, Adnanom Gušom, Almedinom Hotom, Bulentom Biščevićem, Adinom Mulaosmanovićem, Mirom Kružikom… Kao jedan od najlatentovanijih mladih igrača Mulalić je nastupao za republičku BiH i jugoslovensku kadetsku reprezentaciju sa Hasanom Salihamidžićem, Nenadom Miškovićem, Admirom Kajtazom, Semirom Devolijem, Omerom Joldićem, Vedranom Pelićem, Adinom Mulaosmanovićem, A. Mešanovićem, Miroslavom Kružikom…
Nije tajna da Adžem i Mulalić nisu u pretjerano dobrim odnosima. Preciznije, samo službeno komuniciraju. Kad moraju.
Adžem, zbog spleta raznih okolnosti nikad nije iskazao svoj puni potencijal. Iz Želje je otišao u Zagreb, ali nije želio imati status statiste i povremenog prvotimca. Još u jugoslovenskoj ligi, kao najmlađi prvotimac najavio je veliki potencijal. Kako Zagreb nije bio najbolja opcija, a kasnije ni druge sredine Adžem se u zrelim godinama vratio na svoju Grbavicu i tu završio igračku i započeo trenersku karijeru.
Između Zagreba i Želje Adžem je nastupao za B ili olimpijsku, kako se zvala, reprezentaciju i bio jedan od glavnih igrača na turnejama po Maleziji, Indiji, Iranu… Imao je nastupa za A reprezentaciju, ali nikad i pravu šansu u kontinuitetu. Koliko je izgubio Adžem, još više reprezentacija, odnosno selektori koji su svijećom tražili prave ljevake, a istovremeno forsirali dešnjake na toj zahtjevnoj poziciji.
Ni Mulalić nije imao više sreće u A timu. Premda je imao pedigre jugoslovenskog reprezentativca, pozivali bi ga, kada bi otkazalo pola tima i na pritisak javnosti i ljudi iz Želje. Džemaludin Mušović i Faruk Hadžibegić su mu dali, kakvu taksu šansu, te na jednu dvije utakmice i Blaž Slišković. I Edis je nastupao za “B” reprezentaciju.
Baš kao i Adžem i Mulalić je po završetku igračke karijere, trenerski posao počeo na Željinoj šljaci. Riad Bajić, Armin Hodžić, Amer Gojak, Amir Hadžiahmetović, Denis Žerić, Dženis Beganović, Vedran Kjosevski, Damir Sadiković, Anel Šabanadžović, Kemal Osmanković, Aldin Hrvanović, Dino Hasanović, neki su od Željinih kapitalaca, od kojih klub godinama zarađuje i još će godinama naplaćivati “dividende” u vidu procenta za obeštećenje, odnosno stručno usavršavanje koje su im dali Mulalić i Adžem.
Naravno, da velike zasluge pripadaju trenerskom znalcu iz omladinske škole, poput Ismetu Štiliću i ostalim trenerima iz škole.
Vaga za tačno mjerenje
Utakmica u Doboju za oba trenera, ma koliko se trudili da to pokažu, nije obična. Premda tri boda protiv velikih i malih imaju jednaku težinu za dva trenera oni imaju poseban gušt. Meč između Mladosti i Željezničara je svojevrsna “vaga za tačno mjerenje” dva mlada, vrijedna, ambiciozna trenera. Dva nogometna fanatika.
i Mulalić i Adžem računaju na podršku navijača. Mulalića pored “legionara” jednako tako cijene “Manijaci”, jer znaju da je ostavljao srce na terenu. Adžem danas ima jači tim, koliko toliko uigraniji kroz evropske utakmice, dok je Mladost preko noći ostala bez ključnih igrača, kao što su Sinan Ramović, Dejan Maksimović, Goran Brkić, Mićo Kuzmanović, Anel Husić. Istina, Želji nedostaje najbolji strijelac lige Ivan Lendrić, ali se Ramović već potvrdio, doduše u vezi, kao prvoklasno pojačanje.
Nije nebitan ni ovaj detalj, Mladost je prvu premijerligašku pobjedu ostvarila, upravo protiv Želje. Motiv je to za oba trenera. i Željo i Mladost imaju dokazane menadžere, biznismene na čelu kluba, kao što su Senad Misimović i Mensur Mušija. Sportski direktori Aldin Ćenan i Enes Bistrivoda nemaju igračke karijere poput svojih šefova.
Sve su ovo dovoljni razlozi da se za utakmicu u Kaknju traži karta više. Pogotovo ako se zna da je Mladost, kako gostujućim timovima, pa i navijačima vrhunski domaćin i pruža pravi nogometni ugođaj.”Legionari” slove kao najkorektniji navijači u BiH. I bez najboljih iz prošle sezone Mladost ima svoje adute na terenu. I na klupi svakako.
(R.S./Sportske.ba)
