Sanjin Mešić, mladi fudbalski trener iz omladinske škole Željezničara za portal Sportske.ba napisao je svoje sjećanje na utakmicu s Newcastleom.
Mešić se prisjetio trenutka kada je trener Amar Osim diktirao sastav i pomenuo njegovo ime. Premda je bio najmlađi akter, nakon utakmice, sve su novine objavljivale slike duela Mešića i Shearara.
– Prije 15 godina, tačnije 14.08.2002. godine, odigrana je historijska utakmica između Željezničara i Newcastlea. Imao sam veliku čast da budem dio te utakmice kao igrač Želje, tj. bio sam čak i u prvoj postavi, a samo dva mjeseca prije te utakmice sam sa F.K. TOŠK, gdje sam bio na posudbi iz Želje, izborio ulazak u Prvu ligu BIH. Da mi je neko tada rekao da ću se vratiti u Želju i ponovo igrati utakmice za svoj najdraži klub, ne bih mu vjerovao, a kamoli pretkolo Lige prvaka protiv Newcastlea. Ništa nije nagovještavalo da bih mogao igrati, iako sam cijele pripreme u Sloveniji igrao prvu postavu i za A i za B tim. Da Bulent Biščević nije dobio drugi žuti karton protiv Lilestroma, ja 100% ne bih dobio priliku igrati protiv Newcastlea. Iako sam neke prvenstvene utakmice igrao u prvoj postavi, a neke sam ulazio sa klupe, nista nije nagovještavalo da ću baš ja biti taj koji će igrati taj dan. Ni ja sam nisam ni pomišljao da bi to bilo moguće, jer je tada Željo imao ne 11 već 20 odličnih igrača, ali taj dan neću zaboraviti dok sam živ.
Bili smo u karanteni u hotelu Terme, ručali smo i otišli u sobe na odmor. Spremili smo stvari za utakmicu i spustili se na užinu poslije koje smo imali sastanak za utakmicu na kojem će se reći sastav i kako ćemo igrati. Trener Amar Osim je počeo diktirati sastav i u jednom trenutku je izgovorio moje ime. Svi su se suigrači pogledali između sebe začuđeno, a Amar je rekao „Da Sanjine ti igraš zadnjeg veznog sa Karićem“. Ja sam prvo mislio da je to neka šala, ali sam shvatio da ću stvarno ja igrati tu utakmicu. Poslije sastanka mi je prišao trener Almir Memić i rekao mi da su oni već ranije znali da ću ja igrati, ali mi nisu smjeli reći da se ne bih uplašio. Svi smo bili iznenađeni takvom odlukom trenera Osima, jer je u tako bitnoj utakmici za klub odlučio dati priliku jednom neiskusnom dječaku od 20 godina. Hvala mu na tom! Krenuli smo autobusom prema Koševu i kroz prozor gledali tu veliku masu ljudi kako idu na utakmicu. Na stadion Koševo smo stigli 2 sata prije utakmice, ostavili torbe u svlačionici i krenuli na teren da vidimo kakav je. Kad sam izašao na teren vidio sam najljepši prizor koji jedan navijač ili igrač Želje može vidjeti, a to je da je cijelo Koševo bilo u plavoj boji. Dva sata prije utakmice, a tribine su već bile skroz pune i navijalo se. Mi igrači smo već tada bili ponosni i ako smo se malo pribojavali Newcastlea u tom trenutku je taj strah nestao. Ne znam za druge igrače, ali ja sam se osjećao nepobjedivo. Taj prizor i tu atmosferu neću nikada zaboraviti, a to mogu napraviti samo Manijaci i niko više. I njima hvala na tome! Nažalost tu utakmicu smo izgubili 1:0, ali smo mi bili bolja ekipa koja je imala puno više šansi i malo manje sreće.
Nadam se da će Željo opet igrati neku sličnu utakmicu, a možda već i sljedeće ljeto, jer ja vjerujem da će Željo biti prvak, a ima i trenera dovoljno stručnog i hrabrog da pruži priliku nekom dječaku da ispuni svoj san i zaigra u Ligi prvaka za svog Želju, jer MI SMO ŽELJINI, ŽELJO JE NAŠ – napisao je Mešić.