Piše: Mladen BOŠNJAK
Raspisivanje lokalnih izbora najesen aktualiziralo je mnoge upitnike koji su osvojili javni prostor u Bosni i Hercegovini. Šta je sa sportom, hoće li se otvarati hoteli, restorani, šta je s javnim prijevozom? Sve ima neke izglede, svatko je dobio nekakav okvirni termin, samo su sportska natjecanja opkoljena konfuzijom i mnoštvom nepoznanica.
Mamutski, tromi, politički konotirani i neučinkoviti Upravni odbor Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine nije u stanju donijeti preciznu odluku o nastavku natjecanja u Premijer ligi. Ovakvu ili onakvu, nebitno. Obzirom da je sport, nogomet posebno, ujedinjavajući faktor države BiH, situacija s koronavirusom došla je ko naručena onima koji razgrađuju i državu i sport, i sve što čini normalnim jedno društvo. Iz RS-a ne vide mogućnost nastavka natjecanja prije jula što je dovoljan signal UEFA-i da našu nogometnu kuću proglasi nestabilnom, nemoćnom, miniranom, nepouzdanom. I sukladno tome, odreže i sankcije.
Zašto nogometni djelatnici „iz manjeg entiteta“ tome teže, nije mi jasno. Osim, ako je u pitanju jak politički pritisak – što nije ništa neobično – ali onda se lijepo podnese ostavka i sačuva dostojanstvo i sportski dignitet. Zašto se nebi natjecanje nastavilo u naredna dva mjeseca? Pa, i u „normalnim“ uvjetima, onima prije koronavirusa, gledališta su bila prazna, mogli ste odrediti pet metara za socijalnu distancu, komotno bi se taj uvjet mogao zadovoljiti. Jedino bi Velež imao problem s rastojanjem na tribinama.
Zato me“svrbi“ izjava ili apel Feđe Dudića, trenera „Rođenih“, mladog stručnjaka (mladog čovjeka) željnog igre, natjecanja, dokazivanja…, koji sumnjičavo gleda na poseban tretman nogometa u planovima štaba civilne zaštite. Usput, nije mu jasno ponašanje odgovornih u savezu koji nisu svjesni primarnog zadatka borbe za dobrobit i napredak nogometa. A ne biti interfonom nervoznih političara koji se uz sportaše slikaju samo u svečarskim prilikama. Dudić kao da nešto zna o antifudbalskoj zavjeri.
Bilo kako bilo, ostaje bolna istina da smo u svemu na samome europskom repu. Nemamo osobu da svojim autoritetom isposluje datum nastavka nogometnog natjecanja, nemamo iskren odnos prema ugledu države, nemamo minimalnu dozu patriotizma, nemamo hrabrosti, nemamo kičme… Nemamo ama baš ništa!
Osim navijačke sirotinje koja za ulaznice reprezentativnih utakmica izdvaja više nego za garderobu, koja jedino u odlasku na neko veliko natjecanje vidi mogućnost poistovjećivanja sa ostatkom svijeta. Jedino nju imamo. I patetičnu dijasporu koja nam još uvijek puni izabranu vrstu. Dokle?
Nogomet kod nas više nije najvažnija sporedna stvar na svijetu. Pretekli su ga: Javni prijevoz, stočarstvo, plastenici, seoski turizam, saobraćajna infrastruktura, proizvodnja peleta, naftna industrija…. Pretekli ga svi!
U pravu je Dudić!
(Sportske.ba)