Piše: Tarik Šatara
Sve i svašta se ove jeseni sručilo na leđa ekipe FK Sarajevo. Promašivani su ziceri, povrede su pokosile ekipu, u sudijskim nadoknadama ekipa je ispuštala bodove (7. kolo, Željezničar, 2:2) ali i propuštala prilike da u posljednjim sekundama dođe do pobjeda (6. kolo, Sloboda, 1:1). Potkrala se i poneka sudijska greška nauštrb Sarajeva, a kao šlag na tortu Bordo tim je ostao bez domaćeg terena, pa je sada jasno da se na Koševu lopta neće zakotrljati prije proljeća. Pobrojane stvari mogle bi poslužiti kao zaista dobra opravdanja za rezultatski neuspjeh, ali Sarajevo je takav klub da izgovori ne postoje.
Začarani krug broj 1
Ipak, sve gore pobrojano odaje utisak jednog začaranog kruga: Jer taman kada Sarajevo konačno pobjedi nekoga i portali pompezno navedu kako je Sarajevo izašlo iz krize, umjesto četiri pogođena okvira gola (protiv Širokog Brijega) ukaže se prazan gol ispred Ivana Ikića i uslijedi neki novi kiks. Taman kada uprava dovede Avdiju Vršajevića kako bi zakrpila rupu na desnom beku zbog povrijeđenog Muhammeda Muse, povrijedi se i Vršajević… Uistinu – začarani krug!
Začarani krug broj 2
Ako Sarajevo odluči otpustiti šefa stručnog štaba Feđu Dudića, nastavit će svoju sudbinu u okviru još jednog začaranog kruga.
Robert Jarni, Dženan Uščuplić, Meho Kodro, pa opet Uščuplić, Almir Hurtić, Miodrag Ješić, pa opet Hurtić, Mehmed Janjoš, Senad Repuh, Husref Musemić, Vinko Marinović, pa opet Uščuplić, Goran Sablić, Aleksandar Vasoski, pa još jednom Uščuplić i, najzad, Feđa Dudić. Imena su to trenera koji su se izmijenjali na klupi FK Sarajevo od momenta u kojem je strani kapital ušao u klub, pa sve do danas.
Gotovo svaki od navedenih stručnjaka donosio je novu energiju, dobijao je početnu podršku uprave i navijača, a uz to su redovni bili i remonti ekipe. Skoro svi spomenuti donosili bi i neki kraći ili duži niz pobjeda, a onda bi redom uslijeđivali kriza rezultata, nezadovoljstvo navijača te smjena trenera. Apsolutno sve rečeno već je doživio i Feđa Dudić, osim same smjene. A ako je doživi, bit će to novi dokaz da Sarajevo iz sezone u sezonu doživljava deja vu i živi pravi začarani krug.
Rješenje?
Teško je reći sa sigurnošću šta je izlaz iz tih začaranih krugova, ali se uistinu čini kako bi nova trenerska smjena u Titovoj 38b bila tek kozmetička promjena, baš kao što se čini i da Sarajevo u ovom trenutku teško može dovesti boljeg trenera od Dudića.
Budimo realni – na tjeranje Feđe uglavnom pozivaju upravo oni koji su prije samo nekoliko mjeseci vjerovatno pogrdama zasipali i Vasoskog, a istovremeno su Dudića kao tadašnjeg trenera Veleža nazivali primjerom fudbalskog znalca. Da stvar bude još pikantnija, ti isti su, opet vjerovatno, nakon tri pobjede Sarajeva na početku prvenstva – ili već nakon nekih visokih pobjeda na pripremama – Dudića skoro nosili na ramenima. I sve to je normalno, čisto jer su u pitanju navijači, mada bi i oni trebali pomoći u tome da FK Sarajevo ne bude toksična sredina za fudbalere i trenere, uprkos odličnim finansijskim i drugim uslovima.
Na drugoj strani, oni koji vode klub morali bi imati jasnu strategiju, viziju i plan koji se ne bi smjeli tako lako mijenjati.
Greške
Svakako, ukazivanje na pogubnost ranijih konstantnih smjena trenera ne znači da aktuelni stručni štab ne griješi nikad i nigdje. Propusta je moralo biti, a sami rezultati su najbolji dokaz njihove postojanosti. Od same ljetošnje selekcije fudbalera, preko fizičkog stanja s obzirom da je ekipa doživjela ogroman broj povreda, pa do pojedinih taktičkih odluka – sve to su segmenti u kojima bi se rad stručnog štaba mogao analizirati i propitivati.
