Iz policijske uniforme na Koševo – tako su novinari predstavili veliko pojačanje, Edina Šaranovića koji je stigao na Koševo početkom 1999.godine. Sjećam se koliko su ga vrebali Muhamed Granov i Nijaz Merdanović, tandem koji je vodio klub jednu deceniju. Uspjeli su ga uzeti Čeliku ispred nosa. Napravljen je i politički pritisak, SDA je preko svojih kadrova napravila uslugu Sarajevu, pa je Šaranović umjesto na Bilinom polju, završio na Koševu.
Legendarni Tigar Jabandžić ostao je tako bez važnog igrača u TOŠK-u koji je tih godina slovio kao nezgodan protivnik u Premijer ligi.
Upoznali smo se valjda nekad na Koševu, ali nisu nam se prečesto ukrštali putevi. On igrač Sarajeva, ja novinar koji prati Željezničar. Novinari su tada imali striktne zadatke i resore, pa smo rijetko upadali u “tuđi teren”. Tu i tamo smo se sretali u gradu. Uvijek srdačan, nasmijan, pala bi pokoja fora na račun bordo i plavih.
Nekoliko godina je bio nositelj igre Sarajeva. Odigrao na desetine utakmica u bordo dresu, kao je i dosta golova. No, nije bio klasični napadač. Više polušpic koji je bio eksplozivan, hitar, okretan… Znao je kazati “eh, da sam imao bolju završnicu, kao što imam predispozicije, ko zna gdje bi mi bio kraj”.
Znao je sve napraviti sam, a onda promašiti čist gol, pa je od huje glavom udarao u stativu.
Kako god, opet je napravio finu karijeru. Iz Sarajeva otišao u Poljsku, ali se tamo nije dugo zadržao. Vratio se u Sarajevo, ali u drugi dio grada – na Grbavicu.
Kako mi je u to vrijeme dan počinjao na stadionu ispod Vraca, jedno jutro sam se iznenadio kad se pojavio na treningu Željezničara. Otkud ovdje, pomislio sam, dok mi Amar Osim nije objasnio da trenira sa nama, dok se ne pojavi nešto za vani. Možda i ostane, ko zna… Amar ga je krio od znatiželjnika, jer je ekipa stalno trenirala na glavnom terenu. Bilo je to ljeto nakon sezone u kojoj je Željo izgubio titulu. Prethodno je osvojio naslov prvaka države i stekao pravo igranja u pretkolu Lige prvaka. Sjećate se historijskih utakmica sa Akranesom, Lillestromom, Newcastleom, Malagom…
Osim je slagao tim sa Šaranovićem na lijevoj i Gredićem na desnoj strani, sa Guvom u napadu, a s dirigentima Avdijom i Agićem. Biščević je imao zadatak da na svakoj utakmici premjeri teren, Mulalić i Alihodžić pozadi, sa Smajlagićem i Kajtazom, Hasagićem na golu…Izgledalo je to pravo moćno na treninzima. Pojavio se i Samir Duro, pa sam pomislio da bi to mogla biti sezona velikana s Grbavice. “Šaran” se zadržao desetak dana. Dobio sam informaciju da su ga, nedavno preminuli, Nećko Ibrahimpašić i njegov partner Raša Bebić, odveli u Rusiju. Šteta, pomislih, Željo je mogao do titule s njim.
Ni u Rusiji se nije dugo zadržao. Tek koji mjesec, nakon čega se obreo u Hrvatskoj. Kamen Ingrad, pa Slaven Belupo, Zadar, Međimurje…
U Hrvatskoj je odigrao dobrih utakmica. Godio mu je HNL, voljeli su ga treneri, a i on je bio takav, umiljat. Edin dan danas drži rekord HNL-a. Kao igrač Kamen Ingrada postigao je zaprešićkom Interu gol nakon samo 10 sekundi, što niko nije uspio nadmašiti.
Po završetku karijere imao je želju da radi u klubu koji je volio. Prijavio se na konkurs za sportskog direktora, ali kako tad, tako i sad sve se mijenja, samo otpor bordo kluba prema svojim legendama ostaje isti. Bez obzira na sve potrebne kvalifikacije (u međuvremenu je završio i fakultet) Sarajevo ga nije htjelo.
Privatni biznis mu nije išao kako je planirao, pa se odlučio na drastičnu promjenu: odselio je s porodicom u Minhen.
Posljednji put sam ga vidio upravo u ovom gradu 2019.godine. Smijao se, pričao o novom životu, o kćerci koja se dobro snašla, upisala fakultet i počela da radi… Iako zadovoljan što ima sređen život, nije bio sretan jer je bio daleko od domovine, od majke u Tešnju, sestre, familije, prijatelja… Patio je za Sarajevom. Stalno je ponavljao da će se vratiti kad zaradi penziju.
Nažalost, nije je dočekao.
Umro je mlad, u 46.godini, iznenada. Tako je Allah odredio.
Ostaje sjećanje na dobro igrača i sjajnog čovjeka, borca u ratu, brižnog muža i ponosnog oca.
Edin Šaranović se “isplatio” svima koji su ga znali, kao čovjek i prijatelj, kao osoba s puno vrlina. Koševo i Sarajevo će pamtiti igrača koji je volio i bio voljen.
Rahmet tvojoj plemenitoj duši, Edine.
(Emir Delić/Al Jazeera Balkans)
