Piše: Mladen BOŠNJAK
Nema ničeg spornog niti neobičnog da nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine svoja domaćinstva upriličuje u Sarajevu, u glavnom gradu. Bit će ugodno igrati na Grbavici, publika će vjerojatno biti identična onoj u Zenici, vatrena, odana, neupitna… Ali i kritizerski raspoložena kad zatreba. Povrh svega, grad nudi nebrojene sadržaje potrebne u danima utakmica. Ni Zenica u tome nije oskudijevala, ali Sarajevo je ipak…
Mora se spomenuti da se izabrana vrsta naše zemlje domaćinskije ćutila na ljupkom Bilinom polju nego na gologlavom i hladnom Koševu. Reprezentativci su se, po vlastitim kazivanjima, ugodnije osjećali u Zenici, nekakav čar pripadnosti bio je izraženiji. U gradu čelika je, između ostalog, i trening centar, kamp reprezentacije, drugi dom. Zenici treba zahvaliti, tamo smo odigrali historijske (baš historijske, bez patetike) utakmice, tamo se nekako intimnije slavilo i dostojanstvenije tugovalo.
Sad, po svemu sudeći, selimo na Grbavicu. Ali, način na koji Nogometni savez želi Sarajevu povratiti čast domaćinstva, nije do kraja fer i sportski. Ako je suditi po priopćenju kojeg potpisuje tajnik Džemidžić, kancelarije krovne nogometne kuće povrijeđene su stanovitim skandiranjima, neprimjerenim psovkama i povicima. Nervozan i nezadovoljan netko, grupe ii pojedinci, pljusnuo je čašu žući i nezadovoljstva u smjeru dužnosnika koje smatra najodgovornijim za novo kvalifikacijsko posrtanje i za prilično letargično ozračje u i oko reprezentacije. To je, lamentira Džemidžić, proizvelo toliko ogorčenja i huje kod uvrijeđenih nevjestica iz saveza koje ne mogu shvatiti da ne mogu vječno tavoriti u udobnosti birokratske zavjetrine, da jednom moraju snositi odgovornost za svoj rad. Ili, biti pohvaljeni i nagrađeni. Ovaj put – sankcije! Velik je novac prošao pokraj bulevara Meše Selimovića, značajan pad na rejting listama smo doživjeli, iz mjeseca u mjesec kopni nam autoritet.
Nije grad Zenica kriv za rezultatski neuspjeh, niti je Sarajevo garancija da će se dogoditi ponovni uzlet. Krive su naše glave koje ne podnose uspješne pojedince, kao ni momčadi. Puno je lakše pisati, vaziti, rondati, psovati, pjeniti i pametovati kad nam je, u ovom slučaju reprezentacija, neuspješna, tanka i bezperspektivna. Vratimo se samo u vrijeme Svjetskog prvenstva u Brazilu. Nije bilo nogometnog poluinteligenta ili menadžerskog žbira koji nije podapinjao Sušića, koji nije ogovarao Piplicu, Sredojevića, ili Baljića. Tražila se dlaka u jajetu, pa se ta dlaka sjekla na hiljadu komada, hvalilo se nezadovoljnike, rušilo se, rušilo…
A sad, kad klizimo prema onoj skupini gdje Malta i Andora igraju „meč smrti“, puno nam je lakše. Još samo da uvjerimo lakomislenu javnost da imamo hipten mladih talenata, da je pitanje mjeseca kad ćemo opet buknuti.
Ja mislim, neka mi bude dopušteno, da su par negodovanja prema ljudima iz saveza idealna potka za napuštanje Zenice kako budući selektor Mladen Krstajić nebi bio verbalno linčovan u rodnom gradu. Onako za sebe, razmišljam, jeli najava napuštanja Zenice prvi potez budućeg predsjednika Nogometnog savez Bosne i Hercegovine.
Ne znam jeli, znam samo da je sve teže opstajati u ovom ukletom poslu, sve teže podnositi toliko licemjerje, toliku tjeskobu, moralnu skučenost, krivokletstvo, nevjerojatni poriv za uništavanjem, toliku laž…! Papir to sve teže podnosi.
