Ženska nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine nalazi se u trenutku koji traži ozbiljnu analizu, jasnu odgovornost i konkretne promjene. Od reprezentacije koja je ne tako davno igrala baraž za ulazak u A ligu, došli smo do situacije da se danas borimo u C ligi protiv selekcija za koje se s pravom može reći da su tek u ozbiljnijoj fazi razvoja ženskog fudbala.
Rezultati
Posljednji rezultati ne mogu i ne smiju biti posmatrani samo kroz prizmu jedne utakmice, jednog promašaja ili jednog lošeg dana. BiH je u junu 2026. remizirala s Litvanijom 0:0 u Zenici, a zatim i s Estonijom 1:1 u posljednjem kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2027. godine.
Ove sezone BiH je nastupala u UEFA Ligi C, grupa C1, a upravo su ti rezultati otvorili brojna pitanja o pravcu u kojem ide ženska A reprezentacija. Nije problem samo u remiju. Problem je u osjećaju da se reprezentacija vratila deset godina unazad. Umjesto kontinuiteta, jasne selekcije, prepoznatljivog sistema i stvaranja nove generacije, javnost sve češće vidi lutanje, nelogične odluke i igračice koje ne igraju na svojim prirodnim pozicijama.
Krucijalna pitanja
Kada reprezentacija nema jasnu ideju, onda ni talenat koji postoji ne može doći do izražaja. Postavlja se i pitanje odgovornosti selektora Selvera Hodžića, ali i ljudi oko njega. Da li se selektoru sprema otkaz? Da li dio stručnog štaba iskreno radi u interesu reprezentacije ili se iza kulisa već vode neke druge bitke?
To su pitanja na koja odgovor moraju dati selektor, stručni štab. Ne zbog medija, ne zbog pojedinaca, nego zbog reprezentacije Bosne i Hercegovine. Posebno zabrinjava utisak da određeni treneri kroz reprezentaciju pokušavaju gurati svoje igračice, bez obzira na formu, poziciju i stvarni doprinos nacionalnom timu.
Reprezentacija ne smije biti produžena ruka nijednog kluba, nijednog menadžerskog interesa i nijedne lične ambicije. Ona mora biti iznad svih. Kada klub postane važniji od reprezentacije, onda reprezentacija gubi identitet, autoritet i rezultat.
Hrabrost, hijerarhija, stručnost
Bosna i Hercegovina ima talentovane djevojke. Ima igračice koje igraju u domaćem prvenstvu, ima igračice u inostranstvu, ima mlade koje dolaze i koje zaslužuju ozbiljan plan. Ali talenat sam po sebi nije dovoljan ako ne postoji sistem.
Potrebna je hrabra selekcija, jasna hijerarhija, stručnost, pošten odnos prema svakoj igračici i vizija koja neće zavisiti od toga ko koga poznaje ili ko iz kojeg kluba dolazi. Isto tako, vrijeme je da se s poštovanjem razgovara i o igračicama koje su godinama davale sve za dres Bosne i Hercegovine.
Neke od njih više ne mogu nositi reprezentaciju kao ranije, ali to ne znači da se njihov doprinos smije zaboraviti. Naprotiv, takve igračice zaslužuju dostojanstven oproštaj, priznanje i zahvalnost.
Reprezentacija mora znati kako se poštuju one koje su joj dale najbolje godine. Ženski nogomet u BiH ne smije biti vraćen na početak. Previše je truda uloženo, previše djevojčica danas sanja dres reprezentacije i previše klubova radi u teškim uslovima da bi se sve svelo na improvizaciju i lične interese. Vrijeme je da se jasno kaže: ovako više ne ide.
Vrijeme za promjene
Selektor i stručni štab moraju otvoriti pitanja koja se dugo guraju pod tepih. Ko bira igračice? Po kojim kriterijima? Zašto neke igraju van svojih pozicija? Zašto se ne vidi jasan sistem igre? Zašto reprezentacija ne koristi potencijal koji ima? I najvažnije — ko preuzima odgovornost za rezultate i pravac u kojem ide ženska A reprezentacija BiH?
Ženska reprezentacija Bosne i Hercegovine mora ponovo postati mjesto najveće časti, a ne prostor za eksperimente, kalkulacije i klupske interese. Vrijeme je za promjene. Ne zbog kritike, nego zbog budućnosti. Jer ova reprezentacija ima djevojke koje mogu više — samo im treba sistem koji će ih voditi, a ne sputavati.
E. B.