Piše: Senad Bilić
Prije petnaestak dana u sarajevskoj Skenderiji u dvorani koji nosi ime Mirze Delibašića, gostovala je košarkaška reprezentacija Srbije. Sama utakmica je bila izuzetno uzbudljiva, ali ne i toliko kvalitetna. Ono što je obilježilo utakmicu je bilo nažalost izuzetno nesportsko “navijanje” dijela domaćih navijača, zvižduci himni Srbije, vrijeđanje igrača i države Srbije. Ti “navijači ” uopće nisu bodrili našu reprezentaciju nego su svu svoju navijačku energiju trošili na uvrede i vrijeđanje protivnika, inače momaka od kojih gotovo niti jedan nije bio ni rođen za vrijeme agresije ili je tada imao tri-četiri godine.
U takvoj atmosferi je i naš najbolji igrač Atić u finišu utakmice reagirao glupo, izgubio živce, dobio dvije tehničke greške i dobijena utakmica je izgubljena. Na Facebooku sam sve ono što se dešavalo na toj utakmici u režiji moram reći dijela “naših navijača” , nazvao seljaklukom i papanlukom koji nema nikakve veze sa košarkom kao sportom, sa dvoranom koja nosi ime Mirze Delibasica i mojim rodnim gradom Sarajevom.
Komentari su bili različiti, od odobravanja do neslaganja. Neslaganja su uglavnom tipa- a, šta su oni nama vikali u Beogradu? Šta su oni vikali Musi ? Do spominjanja Srebrenice, Markala i svih drugih zločina za vrijeme agresije. Na moje pitanje pa jesmo li to “mi ” isti kao “oni” ? To što su vikali Musi ti isti “navijači” u Srbiji viču danas i najboljem treneru u Evropi – Željku Obradoviću. To je takva sorta.
Odgovor je bio uglavnom – dosta smo mi bili merhametli i slično. Nažalost na tom fonu pravdanja postupaka tih nazovi navijača je bio i bivši košarkaš i aktualni ministar vanjskih poslova BIH gospodin Dino Konaković, očekujući valjda da će tako dobiti neki jeftini politički poen i poneki glas na izborima. Večeras u Zetri potpuno druga slika.
Gostovanje jednog od “stupova srpstva” – Crvene Zvezde. Košarkaši su kao i svaka grana tog sportskog društva je “stup srpstva”. Niti jedne ružne riječi za taj “stup srpstva” košarkaše Crvene zvezde. Gledaoci uživali u igri Zvezdinih evroligaških ali i bivših NBA zvijezda. Bosna se držala dosta dobro, ali sa 19 izgubljenih lopti i 10 promašenih slobodnih bacanja ne možeš pobijediti ekipu koja igra u Euroligi. Na kraju utakmice aplauz publike za sve aktere, sportski pozdravi, rukovanje i zagrljaji igrača. Ja, i? Očito je da su na onu utakmicu protiv košarkaške reprezentacije Srbije došli neki drugi “navijači”, da ih je neko ciljano poslao, a sada znamo da ti “navijači ” i naplaćuju te svoje “usluge” bilo u novcu ili drugim benefitima. Ovo večeras su bili pravi navijači i ljubitelji košarke, ovo je moje Sarajevo i moja Bosna i Hercegovina, a vi me napadajte da nisam patriota i slično…
(Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba)
