U subotu sam s najdražom od svih supruga ručao u jednom restaurantu na zagrebačkoj periferiji. Staromodni orkestar je diskretno svirao „pretpotopne“ hitove i u jednom času na repertoaru se našla i omiljena pjesma Zdravka Mamića – Nije u šoldima sve…
Zazvonio je mobitel, javio se Dinamov trener Cico Kranjčar. „Marko Rog je definitivno prodan u Napoli za 16,5 milijuna eura. Godišnje će zarađivati 1,5 milijuna. Već je otputovao u Napulj, nakon Pjace i Eduarda, ostao sam bez najopasnijeg i najefikasnijeg igrača…“
Cico je prekinuo vezu, a ja sam se trpko nasmijao. Da, nije u šoldima sve. Dinamova alfa i omega kompletirala je ljetnu rasprodaju. Marka Pjacu u Juventus za 23 milijuna, Marka Roga u Napoli za 16,5, Josipa Brekala za 6 milijuna u Wolfsburg, Eduarda u Chelsea za pet milijuna. U Dinamovu kasu slilo se preko 50.000.000 eura. Ali, lecnuo sam se, prijelazni rok još nije gotov, u izlogu je i Ante Ćorić, iako je on čvrsto obećao Kranjčaru da želi ostati u Dinamu još najmanje godinu dana. Bilo je interesa za Ćorića, ali kupac Manchester City ga je namjeravao parkirati u nekom nizozemskom klubu.
Četiri dana ranije Dinamo je u Salzburgu šesti put ušao u Ligu prvaka. Pobijedio je Red Bull sa 2-1, a svi koji su pratili tu uzbudljivu i nadasve čudnu utakmicu, kažu da je igrač utakmice bio – Zlatko Kranjčar. Dinamov trener je vukao poteze kao svojedobno Bobby Fischer i po tko zna koji put potvrdio neizmjerni trenerski talent. Otkako je preuzeo Dinamo, nije izgubio utakmicu, samo je dvaput remizirao. Pobijedio je Vardar u Skoplju i Zagrebu, Dinamo u Tbilisiju i Maksimiru, remizirao sa Salzburgom kod kuće i pobijedio „jodlere“ u njihovoj Areni. No, sada je pitanje; s kojim igračima će se Cico Kranjčar suprostaviti Lyonu, Juventusu i Sevilli? Unatoč svemu, Kranjčarov zarazni optimizam obećava; izborit ćemo treće mjesto u skupini i dočekati proljeće u Europi.
Zdravko Mamić se našao u čudnoj situaciji. Zahvaljujući treneru, kojega nikada nije volio, ostvario je veliki rezultat i zaradio neplaniranih 15.000.000 eura plasmanom u Ligu prvaka, ali, pred Europu izlazi sasvim gol. Jer, Mamićev trgovački duh kupuje jeftine igrače, a takvih više nema, a skupe zaobilazi, jer se na njima ne može zaraditi. Stvorio je od Dinama najjači klub na tlu bivše Jugoslavije, a možda i u srednjoj Europi. Jer, Dinamo je jači od austrijskih, mađarskih, slovačkih, čeških, rumunjskih i bugarskih klubova, a vjerojatno i bogatiji. Dinamova akademija, manufaktura mladih igrača, „naštancala“ je samo u Mamićevoj eri, nogometaša za 250.000.000 eura, Dinamo je po prihodima nadmašio „Podravku“, jednu od najjačih hrvatskih firmi. Dinamo je jedanaest puta zaredom osvajao hrvatsko prvenstvo, redovito igra Ligu prvaka i Europsku ligu, ali, nogomet u Hrvatskoj nije sretan sa Zdravkom Mamićem.
Nije u pitanju samo zagrebački jal, koji će vam oprostiti sve osim uspjeha, nije to ni tradicionalno „grintanje“ Hajdukovih navijača, koji sve teže podnose Dinamovu dominaciju, nije to ni vlastita publika, koja se tek dolaskom Cice Kranjčara, zagrebačke nogometne ikone, počela vraćati na stadion, umorna od višegodišnjeg bojkota i uglavnom bezuspješne borbe protiv Mamića. U pitanju je njegova bahatost, pohlepa, bezobrazluk, koji su zasjenili sve dobre stvari koje je napravio za Dinamo, njegovu humanost i kavalirštinu. Njegov vokabular i filozofija da se „sa šoldima može baš sve“, učinili su ga nepopularnim do te mjere, da ne smije popiti kavu na Jelačićevom trgu, jer bi moglo doći do incidenta. I dok četvrti put za njegovog mandata Dinamo ulazi u Ligu prvaka, na zagrebačkim fasadama, apsurda li, najčešće ćete se sudariti s grafitom „Mamiću odlazi…“
Kažu svjedoci slavlja u „Sheratonu“ u Salzburgu nakon utakmice, da je bo – odsutan. Održao je emotivni govor zahvale golmanu Eduardu, koji je idućeg jutra odletio u London i oko tri ujutro naredio: „Na spavanje, u nedjelju igramo u Puli…“ Nije čudno da je odsutan i da mu nije do cirkusa, jer nad glavom su mu sudski procesi, čeka ga teška, sumorna jesen, istražni suci, jer, čudni su putevi Dinamovog novca…
A Kranjčara je, kako Dalmatinci kažu, ostavio u „kašeti brokava“, u svlačionici je tek nekoliko legionara, kojima je Zagreb posljednja stanica u karijeri (Fernandes, Soudani, Machado, Matel, Sigali, Goncalo, Henriquez), jednan nespremni reprezentativac (Pivarić), golgeter koji je posustao (Hodžić), jedan labilni lider igre (Antolić) i nekoliko mladih, još neafirmiranih igrača (Šemper, Ćorić, Gojak, Pavičić).
Kako se s tim dečkima suprostaviti mega-momčadima, Juventusu, Lyonu i Sevilli? Iluzijama još vjeruje samo Cico Kranjčar.
