Razgovarao: Semir TIKVEŠA
Zlatan Saračević je jedan od najznačajnijih sportista u historiji Bosne i Hercegovine. Njegov doprinos sportu u BiH, i generalno državi BiH je zaista nemjerljiv. Osvajač je preko 200 medalja, osvajač zlatne i bronzane medalje na Evropskim prvenstvima, srebra na Univerzijadi, osvajač Kupa šampiona u bacanju kugle, osvajač brojnih medalja u dizanju tegova…
Pored svega ovoga, Zlatan Saračević će u historiji Bosne i Hercegovine ostati zauvijek upisan kao čovjek koji je prvi ponio zastavu Bosne i Hercegovine na Olimpijskim igrama nakon izlaska naše zemlje iz SFRJ. Bilo je to 1992. godine u Barceloni. Upravo je Saračević danas govorio za Sportske.ba, te je opisao kako je tekla njegova karijera od samog početka:
”Ja sam svoju sportsku karijeru započeo kao košarkaš 1968., sa svojih 12 godina, trenirao sam četiri godine, pa tri godine rukomet, da bi na malim Olimpijskim igrama osvojio prvo mjesto u bacanju kugle. Kroz to takmičenje je morao proći svaki učenik osnovnog i srednjeg obrazovanja. Trener Muhamed Latifagić me prepoznao kao talenta, i tako sam počeo 1974. godine da bacam kuglu i disk.”-rekao je Saračević.
Kojeg se trofeja najradije sjećate, je li to zlato sa Evropskog prvenstva u Sindelfingenu iz 1980. godine?
”Najveći trofej je bio onaj iz 1980, 1978, sam oborio rekord BiH, ali 80., je bila kruna karijere. Tad sam na Evropskom prvenstvu osvojio zlatnu medalju, te sam prvi bacač kugle koji je osvojio zlatnu medalju iz bivše Jugoslavije. Nakon toga u Grenobleu sam osvojio bronzu 1981. godine, te sam 1983. na Univerzijadi osvojio srebro. Nastupao sam na mnogo balkanskih prvenstava, onda sam također nastupio u Kupu šampiona, te sam tu bio također prvi, nastupajući za Crvenu zvezdu, koja je također osvojila Kup šampiona. To takmičenje je ekvivalent današnje Lige prvaka u fudbalu. U bacanju kugle je to takmičenje ravno Ligi prvaka u fudbalu. Prvi sam bio u Kupu nacija 1981, 1987, 1989, za reprezentaciju Jugoslavije.”
Nosilac ste zastave na Olimpijadi u Barceloni 1992. godine. To je bilo neko premijerno prikazivanje naše zastave cijelom svijetu. Kako danas gledate na taj trenutak?
”Da, tako je. Nosio sam zastavu BiH na otvaranju Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. Tada je predsjednik Olimpijskog komiteta BiH bio Stjepan Ljujić, koji me izabrao da nosim zastavu na Olimpijadi. Sama ceremonija otvaranja je imala veliki značaj za BiH. Dok su se u BiH dešavala velika stradanja, mi smo pokušali da predstavimo našu zemlju u najboljem svjetlu, te da se izborimo za nju. To je prvi puta da je predstavljena zastava BiH. Bio je to jedan historijski momenat.To je bio svojevrsni početak sporta za Bosnu i Hercegovinu.”
(Zlatan Saračević, Barcelona 1992.)
Dizanjem tegova ste se počeli baviti kad ste došli u Konjic, kako je to sve počelo?
”U Konjic sam dolazio na pripreme. Taj lijepi grad na Neretvi je imao dobre uslove, gdje smo na stadionu imali teretanu. To je bilo oko 1976. godine, te sam tu vidio da ima klub dizača tegova. Prijavio sam se prvenstveno jer mi je to bio dobar trening za bacanje kugle. E onda je prisustvo i dolazak legedarnog trenera Vladimira Jerkovića Buhe, koji je nažalost preminuo prije nekoliko dana, doveo do toga da se počnem baviti dizanjem tegova. Došlo je do jednog momenta da je klub dizača tegova Igman trebao da učestvuje u kvalifikacijama za ulazak u Prvu saveznu ligu Jugoslavije. Onda smo kroz razgovor na treningu odlučili da pristupim klubu, te da učestvujem u kvalifikacijama, da bi klub uspio ući u najveći rang Jugoslavije. Oni nisu imali tešku kategoriju. Ja sam na tim kvalifikaciama donio važne bodove, te je Igman ušao u tu Prvu ligu. Igman je dao veliki broj rekordera i prvaka Jugoslavije koji su predstavljali Konjic širom svijeta.”
(Vladimir Jerković Buha)
Koje ste nagrade osvojili kao dizač tegova?
”Bio sam na dva Balkanska prvenstva, gdje sam osvajao medalje, dva Svjetska prvenstva, dva puta sam proglašen za sportistu grada Konjica, šest puta sam bio prvak Jugoslavije u superteškoj kategoriji. Moram napomenuti da se Konjic za osnivanje ovog kluba treba zahvaliti i Ibrahimu Hadžajliću, koji je pokrenuo cijeli ovaj projekat.Također, sljedeći put kad dođem u Konjic prva mi je obaveza da odem odati počast našem Buhi. Mislim da je obaveza grada Konjica da neki sportski objekat dobije ime po njemu. On je ostavio veliki trag u historiji konjičkog sporta.”
Kakav je danas odnos države prema vama kao sportisti?
”Ove sve zemlje okruženja nastale raspadom Jugoslavije svojim zaslužnim sportistima su obezbjedili anknadu za osvajanje medalja visokog značaja. To su medalje sa Olimpijskih igara, Evropskog i Svjetskog prvenstva. Na račun toga su dobili doživotnu naknadu za osvajanje tih medalja. RS ima svojih pet sportista kojima daje oko 800 eura, a mi u FBiH imamo pet zaslužnih sportista. Primali smo jedan period te naknade, od 2010 do 2016. u iznosu od 560 KM. Tu naknadu nam je ukinulo Ministarstvo civilnih poslova na čelu sa Adilom Osmanovićem. Danas nemamo nikakve naknade. Sve ove okolne države daju 800 do 1200 eura mjesečno. Samo mi nemamo ništa. Pokušavali smo da dođemo do Ministarstva, do federalnih premijera da se opet to pokrene, ali nismo naišli na razumijevanje.”
U čemu je problem, zašto se ne riješe te stvari?
”Niko nije zainteresovan, a mnogi ni ne znaju šta je to. Tu nema niko ko se razumije u sport. Rade samo stranački podobni. Bili smo kod jednog ministra za sport, koji ne zna uopšte ko smo mi, a ministar za sport. Pojma on nema ko je Razija Mujanović, ko je Jasmin Mrkonja, ko sam ja… Oni pojma nemaju da mi to imamo u BiH. Sve dok ne dođe neko ko se razumije u tu oblast nećemo imati napretka. Ta primanja koja bi mi trebali dobiti bi bili dobar podstrek mlađim sportistima, koji bi pronašli neku sigurnost u sportu. Ovako sve više djece odustaje od sporta, jer ne vide u tome sigurnost. Ja sam jedan od tri osvajača zlatne medalje Evropskog prvenstva u pojedinačnim sportovima. Mene su zvali prijatelji iz okolnih zemalja da dođem kod njih da bi primao tu subvenciju. Recimo Razija Mujanović prima naknadu od republike Hrvatske. Kažu odoše sportisti iz BiH, pa kako neće?! Naravno da će ići kad nemaju sigurnost.”
(Zlatan Saračević)
Od čega danas živite, jeste li u penziji?
”Ja sam doktorirao u oblasti atletike, odnosno rotacionu tehniku, a trenutno radim sa srednjom stručnom spremom, primam platu srednje stručne spreme. Nailazio sam kroz život na brojne laži i prevare, a sve sam dao ovom gradu Tuzli, i zdravlje narušio, a ništa nisam dobio. Više sam cijenjen i poštovan u Konjicu nego u Tuzli. Dva puta sam proglašen za sportistu gradaKonjica. 1984. godine sam bio proglašen sportistom BiH, a nisam bio ni u top 10 u Tuzli, dok ovi iz Tuzle nisu bili ni blizu vrha bh. sporta. Razlozi za to su meni nepoznati, da li je ljubomora i zavist, boje li se nečega. Ispade da u ovom sistemu kad kreneš gore, trojica te nazad vuku.”
(S.Tikveša/Sportske.ba)