Život je okrutan. Pun iznenađenja. I raznih iskušenja. I razočarenja.
Nogometaši, općenito sportisti, izloženi su brojnim neugodnostima na putu… Nikad ne znaš šta te čeka iza krivine.
Prošao je to Željin junak Dženan Haračić. O kojem se uglavnom zna s “vikipedije”, gdje su šturi podaci. Oni koji ga bolje poznaju, kolege sportski novinari iz Bugojna, garantirali su da se radi o vrlo dobro odgojenom momku i jednako tako profesionalcu.
Neću nigdje iz Želje!
No, to trenerima ništa ne znači. Za njih su, pogotovo na pripremama “svi isti”. Svi startaju od nule…
Što je najveća laž!
Dženan nikako nije imao isti tretman. Naprotiv, igrao je u “rijetke petke” . Kada se povrijedi ili kartonira pola ekipe, tek tada je “Dženo” ili “Hara” , kako mu tepaju saigrači i prijatelji u zapisniku. Ulazio je u finišu kada je sve izgubljeno ili se trebala “ukrasti” koja minuta. Čak i nakon izjednačujućeg gola u vječitom derbiju, te odličnog starta preselio je na klupu. Dolaskom “nedodirljivih” išao je u karantin, potom kao “višak” vraćan kući. I to su najteži momenti za nogometaša.
Nije znao kuda krenuti. Kući, supruzi Amili i sinu Vedi, koji su pored plazme cekali početak utakmice. Da vide Dženu. Suznih očiju nije želio, uz oca Aziza , kući najdražim stvorenjima. Teško mu je bilo gledati svog Želju s tribine. Jednakon kao i s klupe. Nekad bi imao “sreću” da ga dignu na zagrijavanje, ali bi u pravilu ulazili drugi. Preteško je i presjediti cijelu utakmicu.
I u takvom tretmanu Dženan Haračić nikoga nije krivio. Nikoga proklinjao. Vjerovao je u Boga, u svoj rad, u prepošten odnos prema poslu i okolini.
Malo je ljudi prepoznalo u njemu tu želju da se pokaže i dokaže. Imao je podršku navijača i malog broja prijatelja. Oni su mu davali snagu. I Nedo Turković, nekad vrsni napadač, javno ja hvalio Dženana, kada to drugima nije padalo na pamet.
Malo se zna da je “Hara” od Stupčanice mogao zaraditi, za naše prilike, odlične pare. Zato što je prvoligaš iz Olova jako organiziran klub, pravih manira i bez finansijskih briga.
” Ostajem u Želji, ma šta bilo. Vjerujem da ću dobiti pravu šansu”- “džentlmenski se Haračić zahvalio ljudima iz NK Stupčanica.
Ne zna se ni da je zimus odbio atraktivnu ponudu iz Afrike. Mogao je sebi, Amili i Vedi osigurati bezbrižnu budućnost. Nije želio ići.
– Ostajem uz Amilu. Čekamo sina. Vjerujem da ću se vratiti u tim- ponavljao je Dženan i po ko zna koji put pokazao o kakvom se karakteru radi.
Šetnja Vilsonovim…
I ljetos, kada se nije znalo ko ide, a ko ostaje, kada su mu preporučivali da ide u Famos, osigura sebi radno mjesto, pričao je istu priču.
– Ostajem ovdje. U BiH neću igrati nigdje osim u Želji. Zavolio sam ga kao da sam odrastao u Želji. Ne bih podnio da odem, a da se ne dokažem. Dužan samo to sebi, supruzi Amili, Vedi i svom babi Azizu. Koji je uz mene od kako sam počeo igrati. Dužan sam to i navijačima, koji mi pišu poruke, sreću me kada “Vilsonovim” šetam s Vedom i Amilom. Snagu mi daje kada me navijači bodre, a niko ne zna kakav je osjećaj kada zamole da se slikaju. Ili moja raja iz “Jordanske i baze” na Grbavici. To se ne može platiti. Kad mi je bilo najteže, kada nisam dobijao šansu, ja sam šetao, jer sam znao da ću tako napuniti dušu istinskom podrškom, pričao je Dženan o najtežim trenucima.
I na utakmicu s Dinamom krenuo je na stadion ne znajući da li će se naći u zapisniku ili će dobiti svojih desetak minuta. I to dolaskom Nermina Bašića, koji ga poznaje još iz vremena kada su bili u Metallegheu. Kao vrsnog napadača Bašić ga želio u Radomlje, ali je ostao radi Želje i što vjeruje u sebe. I, evo ih zajedno na Grbavici. “Baša” ga preporodio. I Samir Bekrić je stajao uz Haračića u periodu kada je bivši trener imao, blago rečeno, ignorantski odnos prema centarforu iz Bugojna. Kod kojeg je više trčao krugova kao “višak” kada se igralo na dva gola, nego što ih u sezoni pretrči Amel Tuka, atletičar svjetskog kalibra.
Sve je to Dženan Haračić izdržao, sva ta omalovažavanja su ga osnažila. Vratila mu se na najbolji način odanost i ljubav prema porodici i klubu.
Napokon uživa čitajući poruke prijatelja i navijača iz svog Bugojna, svog Gradačca, svoje Gabele, svog Bihaća. Lijepo je čitati sve te komentare kolega, navijača, prijatelja o jako dobro odgojenom mladiću i dobrom igraču.
Ovo je samo mali djelić teškog puta koji je prošao Dženan Haračić. Junak Želje, nezaboravne večeri na Grbavici, zna da je usrećio i rahmetli majku.
