Piše: Mladen BOŠNJAK
Kad se već kod izbora Peteva Milorad Sofrenić pozvao na reference, kolege novinari, i ne samo oni, zasuli su ga brojnim domaćim trenerskim imenima, znatno referentnijim od bugarskog potepuha. Znatno jasnijim, odanijim, lojalnijim, dokazanijim, ljudskijim, upućenijim…
Meni je nabrajanje zapelo kod dvojice prezimenjaka, jako „referentnih“, racionalnih, ozbiljnih, radišnih. Na dvojicu Karačića sam mislio, Branka i Tonija, bosanskohercegovačkoj nogometnoj javnosti itekako poznatim stručnjacima. Upravo protekle i ove sezone fascinirao je Toni, aktualni trener Širokog Brijega.
Unatoč mnogim nedaćama, unatoč skromnom igračkom kadru, postigao je posve respektabilne rezultate. Nikad se nije opravdavao, nikad nije ni na koga upirao prstom, nije davao suhoparne, dosadne i stereotipne izjave.
Toni Karačić nije krivio čak ni korona virus koji mu je onomad desetkovao momčad, kada se ozbiljnim premijerligaškim ekipama uspješno suprostavljao s golobradim juniorima. Stručno, dostojanstveno, smireno. Veoma visoko je plasirana njegova ekipa, iako, rekoh, nema nekih zvučnih imena.
Radio je i u reprezentativnim selekcijama, mlađim uzrastima, veoma uspješno.
O karakteru Tonija Karačića najbolje govore njegovi suradnici, igrači, poznanici, prijatelji. O općem i formalnom obrazovanju, također. Obzirom da ne pripadam ni jednoj od navedenih grupa, ostaje mi vjerovati onima koji o njemu kao stručnjaku, čovjeku i prijatelju, govore u superlativima.
Branko, pak, Karačić, nešto stariji i iskusniji, sjajni topnik onog čuvenog Osijeka kojega su trenirali Ljupko Petrović, pa Milan Đuričić, čijoj su igri, uz njega, ton davali Vlado Kasalo, Davor Šuker, Ante Rakela, Mirko Lulić… Kasnije Hajduk, pa Belgija. Svugdje neizbrisiv trag. Igrački i ljudski.
Trenerski uspon počinje u hrvatskim drugoligašima, pa matični Osijek, Šibenik, Slaven Belupo, Široki Brijeg, Zrinjski, Vitez. Zanimljivo, u Zrinjskom je dobio otkaz nakon što su Mostarci pod njegovim vodstvom osvojili titulu prvaka! Momački je to podnio. S Bijelim brijegom se oprostio bez gorčine i ljutnje. Gospodski! Nigdje nisu ostali repovi, nigdje nedovršen posao, nigdje nije izigrao dogovor.
Nadam se, kad rušilačku logiku koja trenutno prevladava u Nogometnom savezu, zamijeni zdravorazumska, da će se naći netko odgovoran i uvidjeti kvalitet dvojice Karačića. Ili reference na koje se Milorad tako umilno poziva. Oni su dio povelike grupe bosanskohercegovačkih trenera koji su „referentniji“ i od Sofrenića, i od njegovoga izbornika.
Jednog dana, kad jedan od njih bude izabran za selektora, garantiram da navijači neće protestirati ispred zgrade Saveza.
(U tekstu su izneseni stavovi autora, koji se nužno ne poklapaju sa stavovima portala Sportske.ba.)
